Na susretu s biskupima Sjedinjenih Američkih Država tijekom svog putovanja u Ameriku u travnju 2008., papa Benedikt je zamoljen da razmisli o “određenom tihom iscrpljenju” koje vidi sveopći gubitak vjere koji je zahvatio svijet i različite definicije onoga što “biti katolik” danas znači . Crkve se zatvaraju, zvanja blijede, redovnički redovi nestaju, a mnogima se čudni katolički običaji i učenja “bore” protiv autoriteta znanosti, razuma i osobne autonomije. U smislu samog broja, čini se da je suđeno da nova evangelizacija neće imati učinak kojem se Benedikt nadao.

Takvu je situaciju još 1970. predvidio Joseph Ratzinger: „Smanjenje broja vjernika dovest će do toga da [Crkva] izgubi važan dio svojih društvenih privilegija. Postat će “malena” i morat će početi uglavnom ispočetka.” Joseph Ratzinger je vidio nadolazeću krizu i kao papa Benedikt imao je temeljito razumijevanje onoga što dovodi do napuštanja naše katoličke vjere.

Oštećenja u potresu u Hrvatskom školskom muzeju / Foto: Marijana Bračić

Ali nije htio napustiti ljude koji su mu bili povjereni na brigu. Kad je krenuo pisati svoje enciklike, Benedikt je vidio svijet koji čezne za istinskom slobodom, pravdom i srećom, ali to nije uspijevao postići samo ljudskim rukama. Sa svoja dva dovršena pisma o teološkim krepostima, Deus Caritas Est, o ljubavi, i Spe Salvi, o nadi, Papa nam daje viziju autentičnijeg svijeta i predstavlja putokaze istine koji imaju sposobnost preoblikovati putanju čovječanstva u ovom trenutku.

„Želim u svojoj prvoj enciklici govoriti o ljubavi kojom nas Bog obasipa“, rekao je Benedikt XVI. u uvodu Deus Caritas Est (Bog je ljubav), „a koju mi ​​zauzvrat moramo dijeliti s drugima“. Nije to bila vrsta inauguracijske enciklike kakva se očekivala od novoizabranog pape koji je upravo proveo gotovo četvrt stoljeća kao kardinal prefekt Kongregacije nauka vjere. Odluka pape Benedikta da objavi Deus Caritas Est naznačila je uzvišenu poruku: ovo neće biti sveobuhvatno papinstvo ambicioznih teoloških potraga usmjerenih na izlaganje intelektualne moći Josepha Ratzingera, već prije povratak osnovama, ponovnoj izgradnji temelja kako bi kršćanska kultura mogla biti obnovljena i izliječena u svom pozivu da voli i sposobna ponovno postati svjetionik nade u svijetu tame.

Bog, beskrajno svjetlo, ima ljudsko lice i – možemo dodati – ljudsko srce.

Enciklika Deus Caritas Est bavila se temom kako se ljubav danas doživljava, nastojeći obnoviti bezvremenost i bezgranično razumijevanje ljubavi – ljubavi prema Bogu, prema Isusu Kristu i Njegovoj Crkvi. Dok se svijet bori s bolom razvoda, bira adolescenciju umjesto odrasle dobi i vjeruje u laži koje propagira kultura povezivanja i pornografija, Benedikt nam pokazuje da alternativa – kršćanstvo – nije niti pravilno komunicirana niti ispravno shvaćena, citirajući njemačkog filozofa Firedricha Nietzschea: “nije li nam Crkva sa svim svojim zapovijedima i zabranama zagorčala najljepšu stvar u životu? Ne postavlja li zabrane upravo tamo gdje nam radost, koju nam je namijenio Stvoritelj, pruža sreću koja nam daje određeni predokus nečega božanskog?”

Istodobno, Benedikt nije ništa manje direktan kada govori o relativizmu koji onemogućuje razumijevanje ljubavi: “Svevši eros na čisti ‘seks’, on postaje roba, ‘stvar’ koja se kupuje i prodaje, odnosno, sam čovjek postaje roba.”

Traženje nadahnuća za ponovno predstavljanje ljubavi javnosti koja raste i biva sve ciničnija, papa Benedikt gledao je na vrhunac kršćanske poezije – La Divina Comedia (Božanstvena komedija) Dantea Alighierija. Priznajući da je “danas riječ ‘ljubav’ toliko pokvarena, istrošena i zlorabljena da se gotovo boji izgovoriti je,” Papa je “želio pokušati izraziti za naše vrijeme i naše postojanje nešto od onoga što je Dante hrabro sažeo u svojem djelu.” U pjevanju 33 Raja, Dante opisuje nebesko svjetlo trojstvenog kruga u kojem se pojavilo “ljudsko lice – lice Isusa Krista. Bog, beskrajno svjetlo, ima ljudsko lice i – možemo dodati – ljudsko srce.”

Dante se čudi u tom pjevanju: “Tko god vidi to Svjetlo ubrzo postane takav da bi mu bilo nemoguće odvojiti to Svjetlo za drugi vid; jer je dobro, predmet volje, potpuno sabrano u tom Svjetlu.” Ovo je “Svjetlo od Svjetla”, utjelovljena Ljubav “rođena od Oca prije svih vjekova”, koja sada ulazi među nas. “U ovoj enciklici, teme ‘Bog’, ‘Krist’ i ‘Ljubav’ spojene su zajedno kao središnje vodilje kršćanske vjere,”opisuje Benedikt.

Svjedočanstvo Božje ljubavi objavljene u Kristu bilo je u središtu Benediktovih nakana u Deus Caritas Est.

Benedikt započinje svoju encikliku otkrivajući da se izjava vjere svetog Ivana, “Bog je ljubav” (1. Ivanova 4,8), ne samo ispunila u osobi Isusa Krista, već je ona sama Isus Krist. U Deus Caritas Est i drugdje u Ratzingerovom kanonu, vidimo izvanrednu ljubavnu priču između Boga i čovjeka. Iz bezuvjetne ljubavi Bog je postao potpuno čovjekom i živio među nama. Morao nam je pokazati kako voljeti, čak i ako je to značilo smrt. Doista, to je značilo smrt (usp. Gal 4,4-5). Benedikt objašnjava da Raspeće nije samo stvar u kojoj je On umro; bilo je “ljubav u svom najradikalnijem obliku”, sama bezuvjetna ljubav.

Raspeti/Foto: Dario Zürchauer

Za nas je pokazivanje te iste bezuvjetne ljubavi prema Bogu i bližnjemu moguće jer nas je Bog stvorio: “Ljubav je moguća, a mi je možemo prakticirati jer smo stvoreni na sliku Božju.”