Bosonogi karmelićanin o. Jakov od Križa na svojim društvenim mrežama podijelio je promišljanje o Božjim obećanjima i našoj vjernosti. Posebno je naglasio kako je potreban naš iskorak i povjerenje kako bi Gospodin djelovao. U nastavku pročitajte u cijelosti njegovo promišljanje.

Božja logika uvijek ide tome da nadmaši dana obećanja ako budemo vjerni i riskiramo, ako skočimo u nepoznato. A tako nas često poziva na taj skok. Možda nas poziva da prijeđemo preko svoga ponosa i oprostimo nepravdu, da riskiramo financijsku nesigurnost i oženimo se ili dobijemo drugo dijete, da ostavimo sigurnu karijeru da bismo radili ono što će biti dugoročno bolje za našu obitelj i spas naše duše. Možda nas poziva da ostavimo sve i slijedimo ga u posvećenom životu. Život često nalikuje baš kao na takvo jedno stepenište u kojemu jednostavno moramo napraviti taj jedan korak, popeti se na sljedeću stepenicu da bismo mogli vidjeti put ispred sebe. Jer uistinu nam je potrebna vjera kao sjeme gorušice da premještamo planine.

Potrebna nam je vjera u Božju providnost, da će On sve izvesti na dobro.

Daj mu svoju budućnost. Potrebna nam je vjera u Božju providnost, da će On sve izvesti na dobro. Da neće dopustiti da nas svladaju tereti svijeta, da nas ne svladaju napasti u grijeh, da nas ne svladaju prisilne misli koje mnogi imaju, da ne očajavamo nad mogućom mračnom sudbinom, kao da nema Boga koji će u budućnosti biti s nama da sve izvede na dobro. Vjeruj mu da on ostaje vjeran svojim obećanjima, da će biti tu za tebe do svršetka svijeta. I nije to prazna fraza, to je istina naše vjere. Bog je taj koji će voditi naše bitke u sutrašnjici. On je taj koji će višestruko nadmašiti obećanja koja nam je dao.

Daj mu svoju prošlost. Vjeruj mu kad ti je po riječima svećenika rekao da su ti otpušteni grijesi. Vjeruj da ih više nema i da ih se više neće spominjati. Vjeruj mu da on nadoknađuje i sve ono što u svojoj slabosti možda nisi uspijevao prepustiti Njegovu milosrđu. Vjeruj mu da je i ovog trena s tobom i da neće dopustiti da budeš kušan preko svojih granica ako mu zavapiš u pomoć.

Ne boj se vjerovati i uvijek imaj tu sigurnost da Bog ostaje vjeran svojim obećanjima.

Samo vjeruj. I shvati da je ta vjera uvijek tamna. Mnogo puta nećeš razumjeti u što vjeruješ, i zašto vjeruješ, i ima li smisla vjerovati. Mnogo puta će ti se cijelo biće opirati vjeri, ali to je onda trenutak za onaj skok u tamu, onaj skok koji je tvoja odluka. Skok koji činiš jer odlučuješ vjerovati, ne zato što sve vidiš i sve ti je jasno, jer to ne bi bila vjera. Ne boj se vjerovati i uvijek imaj tu sigurnost da Bog ostaje vjeran svojim obećanjima.