Iako je pohvalno imati Bibliju na svojim policama, primjenjujemo li njezine riječi u praksi? Živimo li Evanđelje, a ne da ga samo čitamo?

Kako donosi Aleteia, Katekizam Katoličke Crkve objašnjava: “U riječi Božjoj tolika je sila i moć da je ona uporište i životna snaga Crkvi, a djeci Crkve ona je jedrina vjere, hrana duše te čisto i nepresušno vrelo duhovnoga života. Kristovim vjernicima treba biti širom otvoren pristup Svetom pismu.” (KKC 131)

Biblija bi trebala biti vodilja u našem životu, a ne nešto što skuplja prašinu.

Knjiga iz 19. stoljeća “The Catholic Monitor” također progovara o ovoj temi:

“Neka me ne zadovolji to što imam [Bibliju] u svom posjedu ili što je povremeno čitam. Neka me okupira koje će mjesto imati u mojem srcu i zapovjedne energije. Neka marljivo meditiram o tome i neka to bude uobičajeno prisutno u mojim mislima. Tako će se ljubav i strah Božji njegovati i snažno djelovati u meni, u mom biću, vođenom do svih vrsta svetih razgovora i pobožnosti. Riječju Tvojih usta i pod utjecajem Tvoga duha grijeh će mi postati mrskiji, svetost ljupkija i učinit ću sve da slava svoga Boga i Spasitelja bude moj veliki i upravljački kraj u cijelom životu. Neka tako skrivam Božju riječ u svom srcu i sačuvam se od grijeha u mislima, u riječima i u djelima.”

Sljedeći put kad vidite Bibliju na svojoj polici, nemojte je samo podići da biste je pročitali, već ponajviše uživajte u riječima i dopustite da Božja riječ prodre u vaše srce. Tada svakog dana možete dopustiti da Božja riječ bude u svakom vašem djelovanju.