Plenarni oprosti dar su koji se vjernicima Crkve pruža kroz riznicu koja nam je spremljena od dobrih djela učinjenih kroz nju u sjedinjenju s Kristom, piše Simply Catholic. Kad netko primi plenarni oprost, to znači da mu je oproštena vremenita kazna zbog grijeha. Ispovijed uklanja krivnju zbog grijeha, a indulgencije pomažu u uklanjanju kazne zbog grijeha. Dar i praksa oproštaja nisu u tome da zaradimo nebo, već da se uskladimo s milošću kako bismo mogli postati poput Krista, poruka o kojoj sveti Pavao redovito piše u svojim pismima. Također, ovaj proces postajanja sličnim Kristu nije usamljeni čin, već je postupak kojim možemo pomoći drugima ovdje na zemlji ili u čistilištu.

Ali kakve to veze ima sa svetim Josipom? U dekretu Apostolske pokorničarne ne samo da se zahtjevi i radnje daju vjernicima kako bi mogli znati kako steći plenarno uživanje, već dekret nudi i točke razmišljanja o tome tko je Josip i kako su različiti aspekti njegova život nam pomogne da uvidimo ljepotu ljudskog života. Svaka od pet točaka uvid je u Josipov život kao sredstvo za vjernike da vide Božju prisutnost i ljepotu u tim životnim trenucima kroz svetog Josipa.

Uz pomoć svetog Josipa, Crkva odgovara na potrebu za nadom 2021. A koja je to poruka nade? Da je Bog prisutan kroz ljudski život. Sveti Josip nam pomaže da vidimo tu istinu.

Možemo potpunije ući u tu stvarnost razmišljajući o pet radnji koje su predložene za vjernike u stjecanju plenarnog oprosta tijekom godine svetog Josipa.

Čovjek vjere

Dekret nam prvo skreće pozornost da je Josip bio čovjek vjere. Njegova vjera nije bila utemeljena u apstraktnom pojmu Boga, već u Bogu njegovih očeva i majki. Stoga je Josip sinovsku pobožnost dugovao Bogu, ne samo kao obvezu, već zbog prisnosti koja je postojala između Boga i njegovog naroda, jer je njegov Bog spasiteljski Bog.

S tim uvidom, uredba poručuje vjernicima da mogu steći plenarni oprost razmatrajući Oče naš 30 minuta ili barem jedan dan koji uključuju razmatranje o svetom Josipu. Kako se Josipova vjera njegovala kroz molitvu, tako mora biti i za vjeru članova Crkve.

Pravednik

Josip je bio čovjek koji je štitio i čuvao prisutnost Boga u svom srcu. To se unutarnje raspoloženje očituje njegovom šutnjom i razboritošću. Te su se vrline sjajno pokazale u Josipovoj želji za pravdom i milošću. Vjernici mogu početi shvaćati vrlinu pravde razmišljajući o tome kako se ona očituje u životu svetog Josipa. Tako, kako stoji u dekretu, vjernici mogu steći plenarni oprost slijedeći primjer svetog Josipa i izvršavajući bilo duhovno ili tjelesno djelo milosrđa. Ovim postupkom svijet se obznanjuje mudrost iz Miheja 6, 8: „Rečeno ti je, smrtniče, što je dobro i što Gospodin traži od tebe: Samo čini pravdu i voli dobrotu i hodaj ponizno sa svojim Bogom.”

Skrbnik Svete obitelji

Dekret govori o ovom središnjem aspektu Josipovog života i poziva. Bog ga je pozvao da se brine za Djevicu Mariju i dijete Isusa: on je Marijin suprug i Isusov zakoniti otac. Prisutnost Svete obitelji nije samo stvarnost prošlosti; zamišljeno je kao ozračje koje prožima svaku kršćansku obitelj, čineći od njih obitelj zajedništva, ljubavi i molitve. U tom svjetlu, uredba kaže da se plenarni oprost može steći moljenjem krunice u obitelji ili od strane muža i žene.

Josip Radnik

Jeremija 22,13, upozorava da kazna dolazi do onih koji zlostavljaju svoje radnike. Ali kod Josipa vidimo pozitivnu stranu radnika, jer se Bog povjerava trudu koji je Josip prihvaćao tijekom svog života. Božja prisutnost u Josipovom djelu uči nas da se milost proširuje na sve one koji poput Josipa dopuštaju Bogu da radi. Rad nije namijenjen ugnjetavanju, već po Kristu, sredstvo za otkrivanje ljudskog dostojanstva. U skladu s tim, dekret vjernicima kaže da mogu steći plenarni oprost povjerivši dan svog rada svetom Josipu ili koji se svojom molitvom i zagovorom pozivaju na njegovu pomoć za sve one koji traže posao tako da sav ljudski rad s vama postupati dostojanstvenije.

Izbjeglica

Konačno, dekret poziva vjernike da razmotre bijeg Svete obitelji u Egipat. Zbog političkih akcija u svojoj domovini, Sveta obitelj bila je prisiljena u bijeg, koji ih je učinio izbjeglicama. Ovaj trenutak iz Josipovog života podsjeća vjernike da je Bog s njima u životnim opasnostima. Viđen ili neviđen, Bog je sa svojim narodom. Stoga, kao što navodi uredba, katolici latinskog obreda mogu steći plenarni oprost moleći se litanijama svetog Josipa za olakšanje progonjenih kršćana, bilo da su u crkvi ili izvan nje.

Imajte na umu, nije potrebno učiniti svih pet činova da bi se zadovoljilo. Jedno je dovoljno, ali dekret nam daje tu raznolikost postupaka kako bismo potaknuli vjernike da se ugledaju na svetog Josipa tijekom cijele godine, jer traže veću usklađenost s Isusom. Ipak, kad se neka radnja učini, ona mora biti podržana uobičajenim uvjetima: primanje euharistije, ispovijed i čin molitve za Papine namjere. Zašto? Jer oprosti su mogući samo kroz srce koje traži život koji je potpuno odvojen od grijeha i koji je u sjedinjenju sa životom Crkve. Dok se sjećanja na smrt i patnju od 2020. godine i dalje vrte oko nas u mislima, neka život svetog Josipa koji je poznat kroz Crkvu pomogne svima nama da se prisjetimo ljepote i prisutnosti Boga koji postoji u svakom trenutku ljudskog života. Kao što je sveta Terezija Avilska rekla: „Čini se da je Gospodin ostalim svetima dao milost da nam pomogne u nekim našim potrebama. Ali moje je iskustvo da nam sveti Josip pomaže u svima njima. “