Zagovornik je duhovnih zvanja, a blaženim ga je 1999. godine, zajedno sa 107 drugih poljskih mučenika iz Drugog svjetskog rata, proglasio papa Ivan Pavao II.
Objavu prenosimo s Facebook stranice “Don Bosco Hrvatska”
Nakon završene osnovne škole roditelji su ga upisali u salezijanski konvikt u Oswięncimu (Auschwitz) gdje se oduševio don Boscom i salezijanskom karizmom te postao salezijanac svećenik. Unatoč njemačkoj okupaciji Poljske salezijanci su nastavili svoje odgojno djelo u kojemu je Josip bio izrazito revan. Gestapo 23. svibnja 1941. hapsi Josipa i 11 drugih salezijanaca. Poslan je u koncentracijski logor Auschwitz gdje je dobio zatvorenički broj 17350. Tajno je služio misna slavlja, ispovijedao, molio krunicu i držao kateheze. Bio je snaga i potpora zatvorenicima.
Tajno je služio misna slavlja, ispovijedao, molio krunicu i držao kateheze. Bio je snaga i potpora zatvorenicima.
Nakon što je na zahtjev nacista odbio baciti i gaziti krunicu sustavno je zlostavljan i mučen što je 4. lipnja 1942. rezultiralo njegovom smrću.
Radije bih umro nego tebe uvrijedio i najmanjim grijehom.
Zagovornik je duhovnih zvanja, a svetim ga je 1999. godine, zajedno sa 107 drugih poljskih mučenika iz Drugog svjetskog rata, proglasio papa Ivan Pavao II. Njegovu pobožnost prema Euharistiji i Blaženoj Djevici Mariji otkrivaju nam rečenice iz njegova dnevnika koji je pisao kao student: „O Majko moja, osjećam da trebam biti svet, jer je to moja sudbina. Isuse, tebi darujem svoje siromašno srce (…). Ne dopusti da se od tebe ikada odijelim. Daj da ti ostanem vjeran do smrti. Radije bih umro nego tebe uvrijedio i najmanjim grijehom. Moram biti svet salezijanac kao što je bio moj duhovni otac don Bosco.“
Gajimo i mi u našem srcu potrebu za svetošću urednim sakramentalnim životom i molitvom kao što je to činio bl. Josip Kowalski.
