Crkva 1. svibnja slavi blagdan svetog Josipa radnika – koji je ustanovio papa Pio XII 1955. godine kako bi odao priznanje dostojanstvu ljudskog rada, na dan “koji si je svijet rada izabrao kao svoj praznik”. Čitav život sveti  Josip živio je u službi Bogu – Njegovom mudrom i vjernom sluzi – brinući se za sveto Dijete koje je Bog dao njemu i Blaženoj Majci. Kad se suočio sa stvarnošću da je njegova zaručnica trudna – bez njegova sudjelovanja – sveti je Josip odgovorio s vjerom. Njegov odgovor nije uključivao riječi; zapravo, u cijelom Pismu nisu zabilježene riječi svetog Josipa.

Ali, možda je to poanta. Kao što je svojedobno napisao papa sveti Ivan Pavao II. : „Evanđelja govore isključivo o onome što je Josip „učinio.“ Ipak, dopuštaju nam da u njegovim„ postupcima “- obavijeni tišinom – kao i oni – otkrivamo duboko promišljanje.“ Je li sveti Josip mogao čuti Boga – i odgovoriti bez zadrške – da tišina nije bila dio njegova života?

Evanđelje pokazuje da sveti Josip ne postavlja pitanja o Božjem naumu, ne gubi vrijeme niti se uhvatio u svoja razmišljanja. Čini se da ga nije briga mogu li ga odvesti iz rodnog grada ili izgubiti stolarski posao. Sveti Josip ne računa cijenu onoga što bi mu moglo značiti ako uzme Mariju za suprugu, s obzirom da će većina sumnjati u djevičansko začeće njezine bebe. Ne, sveti Josip ne popušta niti jednom strahu niti iskušenju da sumnja. U tišini sveti Josip posluša. U vjeri je sveti Josip izvršitelj i polaže život za svoju voljenu.

Pričesna antifona na blagdan svetog Josipa radnika uzima redak iz Pisma svetog Pavla Kološanima i tako dobro sažima svetog Josipa: „Što god učinili, riječju ili djelom, činite sve u ime Gospodnje ”(3,17).

Meni je jasno da je ljubav više od stolarije posao sv. Josipa. Neka nas svaki dan nadahnjuje sve više da radimo posao koji Bog postavlja pred naš put.