"Marija je, doista, postala Majka svih vjernika. Njezinoj se majčinskoj dobroti, kao i njezinoj čistoći i djevičanskoj ljepoti, obraćaju muškarci i žene svih vremena i svih krajeva svijeta u svojim potrebama i nadama, u svojim radostima i patnjama, u svojoj samoći kao i u svomu zajedničkom sudjelovanju. I uvijek kušaju dar njezine dobrote, kušaju neiscrpnu ljubav koju ona izlijeva iz dubine svoga srca."
Za sve čitatelje Hrvatske katoličke mreže donosimo izvadak iz knjige “Marija u riječi Benedikta XVI.” koju je objavila Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja sa sjedištem u Splitu. U knjizi su zapisane propovijedi i nagovori za Gospine blagdane kao i nekim molitve Gospi koje je Benedikt XVI. izrekao za svoje papinske službe. Izabrao ih je i preveo Dinko Aračić.
Iznad svih svetih uzdiže se Marija, majka Gospodinova, zrcalo svake svetosti. U Lukinu evanđelju nalazimo je zauzetu u služenju ljubavi kod rođakinje Elizabete, kod koje je ostala oko tri mjeseca (1, 56) kako bi joj pomagala u zadnjoj fazi trudnoće. Veliča duša moja Gospodina (Lk 1,46), reče u prigodi tog pohoda i tim riječima izražava cijeli program svojega života: ne stavljati samu sebe u središte, nego ostaviti prostor Bogu, kojega se susreće i u molitvi i u služenju bližnjemu, jedino će tada dobrota ući u svijet.
Marija je velika upravo zato što ne želi veličati samu sebe, nego Boga. Ponizna je, jedina joj je želja biti službenica Božja (usp. Lk 1, 38.48). Zna kako jedini način da doprinese spasenju svijeta nije ostvarenje vlastitih djela, nego potpuno stavljanje na raspolaganje za Božje pothvate.
Marija je žena nade: jedino zato što vjeruje u Božja obećanja i očekuje spasenje Izraelovo, Anđeo može doći k njoj i pozvati je da se stavi u službu ostvarenja tih obećanja. Žena je vjere: Blažena ti što povjerova, kaže joj Elizabeta (usp. Lk 1, 45). Hvalospjev Veliča – slika, takoreći, njezine duše – potpuno je protkan nitima Svetog pisma, nitima preuzetim iz Božje riječi. Na taj način vidi se kako je ona u Božjoj riječi doista u svom domu, iz kojega lakoćom izlazi i u nj se ponovno vraća. Ona govori i razmišlja Božjom riječi. Božja riječ postaje njezina riječ i njezina se riječ rađa iz Božje riječi. Prema tome, vidi se da su i njezine misli u skladu s Božjim mislima, da je njezina volja jedno s Božjom voljom. Budući da je potpuno prožeta Božjom riječi, može postati majka utjelovljene Riječi.
Na kraju, Marija je žena koja ljubi. Zar bi to moglo biti drukčije? Kao vjernica, koja u vjeri misli Božje misli i hoće ono što Bog hoće, ne može biti drugo doli žena koja ljubi. Osjećamo to u tihim događajima, koji se spominju u evanđeoskim izvješćima o Isusovu djetinjstvu. Vidimo to u finoći kojom u Kani uočava potrebu u kojoj su se našli mladenci i priopćava je Isusu. Vidimo to u poniznosti kojom prihvaća da bude u drugom planu tijekom Isusova javnog života, znajući da Sin mora zasnovati novu obitelj i da će Majčin čas kucnuti tek kod križa, kad će nastupiti pravi Isusov čas (usp. Iv 2,4; 13,1).
Dok su se učenici razbježali, Marija je ostala kod križa (usp. Iv 19,25-27); kasnije, na Duhove, oni će se okupiti oko nje u iščekivanju Duha Svetoga (usp. Dj 1,14). Život svetaca ne ograničava se jedino na njihovo ovozemaljsko življenje, nego uključuje i njihov život i djelovanje u Bogu nakon smrti. Kod svetaca je jedno očito: tko ide u susret Bogu, ne udaljuje se od ljudi, nego im postaje istinski blizak. To vrijedi na osobit način za Mariju. Riječi koje je Raspeti uputio učeniku – Ivanu i po njemu svim Isusovim učenicima: Evo ti majke! (Iv 19,26) – obistinjuju se u svakome novom naraštaju.
Marija je, doista, postala Majka svih vjernika. Njezinoj se majčinskoj dobroti, kao i njezinoj čistoći i djevičanskoj ljepoti, obraćaju muškarci i žene svih vremena i svih krajeva svijeta u svojim potrebama i nadama, u svojim radostima i patnjama, u svojoj samoći kao i u svomu zajedničkom sudjelovanju. I uvijek kušaju dar njezine dobrote, kušaju neiscrpnu ljubav koju ona izlijeva iz dubine svoga srca.
Svjedočanstva zahvalnosti, koja joj se iskazuju na svim kontinentima i u svim kulturama, znak su prepoznavanja te čiste ljubavi koja ne traži samu sebe, nego jednostavno želi dobro. Pobožnost vjernikâ, istodobno, pokazuje nepogrješiv osjećaj da je ta ljubav moguća. A to postaje zahvaljujući duboku sjedinjenju s Bogom, po kojem duša biva potpuno prožeta njime – uvjet da onaj koji je pio s izvora Božje ljubavi i sam postane izvorom iz kojeg teku rijeke žive vode (usp. Iv 7, 38).
Marija, Djevica, Majka, pokazuje nam što je ljubav i koji je njezin izvor iz kojega uvijek iznova crpe svoju snagu. Njoj povjeravamo Crkvu, njezino poslanje i služenje ljubavi:
“Sveta Marijo, Majko Božja,
svijetu si donijela pravo svjetlo,
Isusa, Sina tvoga – Sina Božjega.
Posve si se predala Božjemu pozivu
i tako postala vrelom dobrote koja iz njega izvire.
Pokaži nam Isusa. Vodi nas njemu.
Nauči nas da ga upoznamo i uzljubimo
kako bismo i sami mogli postati sposobni za pravu ljubav
i biti izvori žive vode posred ožednjela svijeta.”
Iz okružnice Deus caritas est, br. 41 i 42. (25. prosinca 2005.)
Knjiga “Marija u riječi Benedikta XVI.” je namijenjena vjernicima kojima je Majka Isusova važna osoba, ohrabrenje i zagovornica, nada i povjerenje u Boga koji je ljubav i milosrđe. Može poslužiti i vjeroučiteljima, kako bi i sami bolje shvatili i mladima zatim protumačili sadržaj marijanskih blagdana. Navjestiteljima Božje Riječi svojevrstan je priručnik kako govoriti o bl. Djevici Mariji: teološki i pastoralno, antropološki i duhovno. Može se naručiti kod uredništva Marije, Trg Gaje Bulata 3, 21000 Split.