Prije samog govora o načinu primanja svete pričesti te o značenju euharistijskog slavlja, vlč. Hačko je podsjetio kako jedna od odluka Zagrebačke Sinode poručuje kako bi priprema za prvopričesnike trebala trajati 2 godine. “Ovo svoj izvor pronalazi u dokumentu Hrvatske biskupske konferencije, tj. Direktoriju za pastoral sakramenata u župnoj zajednici. Tamo stoji da bi priprema trebala biti u župi stanovanja i to barem 2 godine. Isto vrijedi i za sakrament potvrde, kako bi cijela obitelj provjerila svoj hod u vjeri.”

Odgovarajući na pitanje razumiju li djeca što se događa za vrijeme euharistijskog slavlja, vlč. Stojko poručio je kako djeca s nevinošću i iskrenošću prihvaćaju otajstva vjere. “Razmišljajući i slušajući prispodobe i izvješća o čudima djeca zavole Isusa. Vjeruju u njegovu prisutnost, dok mi stariji nekada imamo problema s time.”

Veliku problematiku današnjeg vremena predstavlja i velika buka. Puno toga se događa i čovjek teško dolazi u stanje sabranosti i susretanja s onime što je zaista važno.

Vlč. Vlado Razum govorio je o tome kako vjernicima prijeti opasnost toga da se naviknu na Isusovu prisutnost i svoju vjeru ne žive na autentičan način. “Sjetimo se, važan je Isusov poziv na budnost. Osim toga, on je pozvao  učenike da budu s njime. To je nešto čemu bismo kao vjernici trebali težiti – tj. tome da moj život treba biti u trajnom hodu s Gospodinom, čak i kada hodam ulicom, djelujem i radim. Ne bih se želio umoriti od druženja s Gospodinom jer se samo tako može događati moja preobrazba i moje poslanje”, naglasio je.

Foto: HKM/ vlč. Vlado Razum, vlč. Tomislav Hačko, vlč. Kristijan Stojko

Na tom je tragu vlč. Razum rekao da se trebamo čuvati ritualnosti i izvanjskog pristupa. “Osjećamo u sebi susret sa otajstvom. Kada ulazimo u prostor crkve ili kapele, sjetimo da se radi o nebom obilježenom zemljom, a to je pitanje vjere. Kada ulazim u svakodnevni ritam, to nam može postati običaj, a kvaliteta i dubina koju živimo u tom odnosu pokazuje se u našim odnosima.” Podsjetio je i na riječi Majke Terezije: “Kada gledam bijelu hostiju vidim Isusa, jednako kao što ga vidim i u susretu sa siromasima.”

Razmišljajući i slušajući prispodobe i izvješća o čudima djeca zavole Isusa. Vjeruju u njegovu prisutnost, dok mi stariji nekada imamo problema s time.

Nakon promišljanja o euharistiji, vlč. Hačko se nadovezao te govorio o ispravnom načinu primanja pričesti. Polazeći od Učiteljstva, poslužio se dokumentom Redemptionis Sacramentum te posebno naglasio brojeve 90. i 92. u kojima se govori o ovoj temi. “U broju 90. stoji kako vjernici primaju pričest klečeći ili stojeći, a 92. objašnjava da, ovisno o odredbi mjesne biskupske konferencije vjernici pričest mogu primiti i na ruku.” Tim je povodom jasno i poručio kako ne postoji savršen način primanja svete pričesti, budući da Učiteljstvo, pri izlaganju nauka razumijeva cjelokupnu povijest i apostolsku tradiciju. Podsjetio je i na proročke riječi Franje Kuharića: “Crkva odlučuje prema okolnostima vjernika imajući dostojanstvo sakramenta i dobro vjernika.”

Sjetimo se, važan je Isusov poziv na budnost. Osim toga, on je pozvao  učenike da budu s njime. To je nešto čemu bismo kao vjernici trebali težiti – tj. tome da moj život treba biti u trajnom hodu s Gospodinom, čak i kada hodam ulicom, djelujem i radim.

Gosti emisije poručili su kako se mnogi vjernici često pozivaju na razne objave s raznih blogova, dok Crkvu i Učiteljstvo olako osuđuju i ne shvaćaju ozbiljno. U nastavku emisije, sugovornici su istaknuli i važnost euharistijskog posta, ali i odsutnosti tišine i sabranosti. Post sat vremena prije mise nije svrha sam sebi, nego ima svrhu čišćenja. Smisao je probuditi glad i čežnju za Gospodinom. Veliku problematiku današnjeg vremena predstavlja i velika buka. Puno toga se događa i čovjek teško dolazi u stanje sabranosti i susretanja s onime što je zaista važno, zaključili su.

Emisiju u cijelosti možete pogledati ovdje. Urednica je Diana Tikvić.