“Draga braćo i sestre! Prošle smo srijede dovršili naša promišljanja o velikom liku Šimuna Petra, kojega je Isus nazvao ‘stijenom’, postavljajući ga za temelj svojoj Crkvi. Danas upravljamo svoju pozornost na njegova brata, Andriju, koji je također bio jedan od Dvanaestorice. Prva značajka koja nas iznenađuje kod Andrije njegovo je ime: ono nije hebrejsko nego grčko, što je jasan znak određene kulturalne otvorenosti njegove obitelji.

Krvna veza Petra i Andrije, kao i zajednički poziv što im ga je Isus uputio, posebno su vidljivi u Evanđeljima. Izvještaj o Isusovom pozivu prvih učenika spominje: “Jedan od one dvojice koji su, čuvši Ivana, pošli za Isusom, bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: ‘Našli smo Mesiju!’ – što znači Krist – Pomazanik. I dovede ga Isusu.” (Iv 1,40-43), pokazujući neuobičajeni apostolski duh.

Andrija je, dakle, bio prvi među apostolima pozvan da slijedi Isusa. Upravo ga na temelju toga liturgija bizantske Crkve časti pod naslovom Protoklitos, što znači “Prvopozvani.”

I sigurno je da se i zbog bratskoga odnosa između Petra i Andrije rimska i carigradska Crkva na osobiti način drže sestrinskima. Kako bi istaknuo taj odnos, moj prethodnik papa Pavao VI. vratio je 1964. relikvije sv. Andrije, dotad čuvane u vatikanskoj bazilici, pravoslavnom mitropolitu grada Patrasa u Grčkoj, u kojemu je taj apostol prema tradiciji bio razapet.

Sveti Andrija apostol grčkoga svijeta

Vrlo stara predaja apostola Andriju ne vidi samo kao tumača Grcima u susretu s Isusom, nego i apostolom Grka u godinama koje su slijedile nakon Duhova. Prema tim predajama, on je bio Isusov navjestitelj u grčkom svijetu. Petar je iz Jeruzalema, preko Antiohije, stigao do Rima kako bi ondje vršio svoje sveopće poslanje; Andrija je, pak, bio apostol grčkoga svijeta. Na taj su način njih dvojica predstavljeni u životu i smrti kao prava braća. To je bratstvo simbolički izraženo posebnim odnosima među Crkvama Rima i Carigrada, doista sestrinskim Crkvama.

Kasnija predaja, kako smo već spomenuli, izvještava o Andrijinoj smrti u Patrasu, gdje je on i podnio muku razapinjanja. U tom uzvišenom trenutku on je, slično svome bratu Petru, tražio da bude obješen na križ drukčiji od Isusovog. U njegovu je slučaju to bio poprečni križ, sastavljen od dvije koso nagnute grede, koji se po njemu i naziva “Andrijinim križem”.

Molitva sv. Andrije pred križem

Evo što je apostol, prema jednoj staroj predaji nazvanoj Muka Andrijina (početak VI. st.), tada rekao: “Zdravo, Križu, okrunjeni tijelom Kristovim i urešeni njegovim udovima kao dragocjenim biserima. Prije nego što je Gospodin uzašao na tebe, ti si nanosio zemaljsku bol. Sada, opskrbljena nebeskom ljubavlju, prihvaća te se kao dar. Vjernici znaju o tebi koliku radost posjeduješ, kolike darove čuvaš. Stamen dakle i pun radosti pristupam k tebi, kako bi me i ti, kličući, primio kao učenika Onoga koji je na tebi visio…”

Sveti Andrija / Foto: Wikimedia Commons

“O križu blagoslovljeni, koji si primio veličanstvo i ljepotu udova Gospodinovih!… Uzmi me i nosi me daleko od ljudi te me predaj mome Učitelju, da me po tebi primi Onaj koji me po tebi otkupio. Zdravo, križu. Da, doista: Zdravo!”

“Kao što se vidi, ovdje je prisutna duboka kršćanska duhovnost, koja u križu ne vidi toliko sredstvo mučenja, koliko neprocjenjivo sredstvo punog združivanja s Otkupiteljem. Moramo iz toga naučiti vrlo važnu pouku: naši križevi dobili su na vrijednosti ako se o njima misli i ako ih se prihvati kao dio Kristova križa, ako ih dostigne sjaj Njegova svjetla. Samo s toga križa i naše patnje postaju plemenite i dobivaju svoj pravi smisao”, zaključio je svoju homiliju o svetom Andriji papa Benedikt XVI.