Dok su zauzeti svojim naporima čuvajući noćnu stražu nad svojim stadom, anđeo se Gospodnji pojavljuje pred pastirima, navješćujući dobru vijest velike radosti – rođen je Spasitelj koji je Krist i Gospodin. Pastiri odgovaraju govoreći jedan drugome: “Pogledajmo što se to dogodilo, događaj koji nam obznani Gospodin.”

Drugim riječima, odmaknimo se od svega što nas okupira i sprječava da odemo i budemo s ovom čudesnom Prisutnošću. Nebo će nas uskoro na sličan način pozivati nježnim riječima Božjeg Sina: “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni.” Bog odabire naše trenutke zabrinutosti i stresa da nas pozove iz nas samih k sebi, u svoju Stvarnu Prisutnost, kako bi nas mogao utješiti.

Ako pastiri oklijevaju napustiti svoje mjesto, to je zato što je njihov posao zaštititi ovce od vuka. Ali rođen za nas u ovom “Spasitelju, Kristu i Gospodinu” je naš Zaštitnik – Onaj koji će nas spasiti od svake prijetnje i opasnosti, svakog divljačkog napada, svake zasjede, svakog zla. U obožavanju Prisutnosti poslane s neba, oni će otkriti ovu istinu. Zapovijed anđela poziv je pastirima da preuzmu rizik i vjeruju. Rečeno nam je da su “otišli u žurbi”.

Oni su “pronašli dijete kako leži u jaslama”. To jest, pronašli su Prisutnost za koju je stvoreno njihovo srce. Ne postoji ništa poput moći prisutnosti.

Kad se nečija prisutnost doista osjeti, može osvježiti moje unutarnje biće, otkriti me samom sebi, učiniti me potpunijim samim sobom nego što bih trebao biti da nisam izložen njezinu utjecaju (Gabriel Marcel).

Ono što se dogodilo pastirima, dogodit će se i u nama: „Kad su vidjeli, razumjeli su… slaveći i hvaleći Boga“. Na misi prije svete pričesti – iako većinom nismo pastiri – neće anđeo, nego svećenik, uzdižući slavu Gospodnju, reći: “Evo Jaganjca Božjega. Hajdemo vidjeti ovaj sakramentalni događaj koji nam je Gospodin objavio.”

Članak je u cijelosti preuzet s Aleteie.