Tko god je ikada u životu jahao zna kako nije lako ostati u sedlu sve dok se ne navikneš biti usklađen s ritmom hoda konja. To je prva stepenica koju treba svladati, a onda su mnoge koje treba prijeći da bi mogao s konjem preskakati prepreke. Iako se čini kako je jahač glavna osoba, znamo kako bez konja to nije moguće. Konj može bez nas preskakati pa čak bi mu bilo i lakše bez tereta na leđima, ali mi smo ti koji smo potrebni konja. Jednako tako i u vjeri, mi smo potrebni Boga, a ne Bog nas, ali On nas želi, za sebe nas je stvorio.

Ako želimo hodati s Bogom kroz život onda se moramo približiti Njemu i osjetiti njegov ritam.

Osim što nas je stvorio On je dao svoga Sina za nas koji je trpio i bio razapet, a zatim i uskrsnuo. Božja ljubav se tu nije zaustavila, daje nam se danas još više, negoli za zemaljskog života jer sada je po Duhu prisutan u cijeloj Crkvi, a po rukama svećenika imamo priliku blagovati samoga Boga. No da bismo došli do toga potrebno nam je vrijeme hoda s Bogom, vrijeme prilagodbe i upoznavanja baš kao što jahač mora upoznati svoga konja da bi poslije činio velika čuda. Ako želimo hodati s Bogom kroz život onda se moramo približiti Njemu i osjetiti njegov ritam. Ne možemo stajati na distanci i očekivati kako ćemo napraviti nešto, jer se to neće dogoditi. Jahač nikada neće biti jahač, ako se ne uspne na konja, a jednako tako vjernik neće biti vjernik, ako se ne približi Bogu. Najmanji i prvi korak jest odlučiti poput mlađeg sina ustati i poći Ocu svome. Taj korak nam je prvi od mnogih na putu povratka, ali je najvažniji, jer bez odluke nema ni povratka.

Ako želimo sa svojim Bogom preskakati zidne, onda je potrebno upoznati toga Boga i odlučiti da mu vjerujemo!

Ako želimo upoznati Oca onda bismo trebali čitati Njegovu riječ, vršiti ono što On zapovijeda. To je put k Ocu. Ako želimo sa svojim Bogom preskakati zidne, onda je potrebno upoznati toga Boga i odlučiti da mu vjerujemo!

 

Pogledajte ovu objavu na Instagramu.

 

Objavu dijeli Vinko Brković (@fravinkobrkovic)