Govoreći o sagorijevanju naša gošća istaknula je da se sagorijevanje najčešće događa na poslu, ali i u privatnim obvezama i zahvaća svakoga. “Najčešće se to kod mladih događa jer s entuzijazmom doživljavaju svoj posao i kroz neko vrijeme shvate da nemamo više snage i tada dođemo do zaključka da više ne možemo”, istaknula je.

Posebno je istaknula da mobing pripomaže sagorijevanju. “Burnout je emocionalno sagorijevanje i to nije klasični stres i to znači da više nisam u stanju normalno funkcionirati. Dugoročno može otežati psihološko stanje pojedinca”, rekla je Dučkić Sertić.

Nadalje, kazala je što su viši ciljevi i očekivanja to je veća mogućnost od sagorijevanja.

Nisam više aktivna kako sam nekada bila u nekim stvarima. Gubitak volje i ništa me ne raduje.

“Često kod sagorijevanja imamo rupe u pamćenju, ne možemo se funkcionirati, imam roj misli i ne mogu ih povezati, a na emocionalnoj razini razvijamo mentalitet žrtve, kolege me ne razumiju, članovi obitelji me ne razumiju. Počinjemo zakazivati. Nisam više aktivna kako sam nekada bila u nekim stvarima. Gubitak volje i ništa me ne raduje. Počinjem razvijati navike koje nisu dobre. Nemam snage ni kapaciteta. U međuljudskim odnosima se javljaju simptomi da više ne znamo razgovarati. Ne možemo složiti suvislu rečenicu da ne bude uvreda i da ne bude svađa”, pojasnila je govoreći o sagorijevanju.

Govoreći o ovoj temi naglasila je da to nije neizlječivo stanje. Naša gošća je istaknula da uvijek trebamo potražiti stručnu pomoć.

Faze sagorijevanja

Dotaknula se i faza sagorijevanja i istaknula da je prije svega faza idealiziranja i euforije kada počinjemo radit. “Dajemo se do kraja i preuzimamo na sebe odgovorniti.ne znamo reći ne. Kako obveze, zadaci i očekivanja rastu i dođe trenutak kada vidimo da naši kapaciteti ne mogu izdržati. Dolazi do stagnacije da nismo više toliko produktivni, dolazi do kritike nadležnih, počinjemo upadati u fazu da ne možemo. Upadamo u stanje da više nemamo volje nikoga vidjeti i nešto raditi i dolazi do zadnje faze, a to je povlačenje. Ne želimo komunicirati ni na poslu ni u obitelji. Potpuna izolacija”, pojasnila je.

Dolazi do stagnacije da nismo više toliko produktivni, dolazi do kritike nadležnih, počinjemo upadati u fazu da ne možemo.

“Ako nemam vremena za sebe neću biti učinkovita za drugoga. Onog trenutka kad me obveze, očekivanja i zadaci od drugih preplave mene više nema. Onda sam stroj koji izvršava neke zadaće”, dodala je.

Dr. Anita Dučkić Sertić spomenula je da je važno da osoba ima ispušni ventil i mora imati aktivnosti koje ju usrećuju i pružaju zadovoljstvo da ne bi došlo do sagorijevanja.

Opterećenost

Naglasila je da najčešće preopteretimo sami sebe i dodala: “Imam osjećaj da nam društvo nameće sliku čovjeka koji je savršen na svim aspektima i onda u nekom trenutku čovjek počne pucati jer nismo savršena bića. Imamo svoja ograničenja. Priznati sebi i drugima da nam je u određenom trenutku i situaciji potrebna pomoć”.

Govoreći o temi sagorijevanja istaknula je da je važno znati reći ne.

Potrebno je izreći ne i zašto ne ne mogu.

A na pitanje kako reći ne rekla je: “Potrebno je izreći ne i zašto ne ne mogu. Izreći svoje osjećaje, ali ne ići u objašnjenja i opravdanja. Kada je to autentično izreći onda će drugi to razumjeti”.

Nadalje, u emisiji je dr. Dučkić Sertić pojasnila da sebe trebamo i pohvaliti i nagraditi jer se tako izvlačimo iz mentaliteta žrtve. “Nagraditi ću se i pronaći izvor zadovoljstva i radosti. Pročitati knjigu koja nam je na pomoć i koja nam je draga. Reći ono što nam se događa. Puno je lakša kad nešto izreknemo. Važno je da kažemo da nam treba pomoć i da iziđemo iz tog mentaliteta. Ono što mogu mijenjati na tom ću raditi, a ono što ne mogu mijenjati prepustit ću Bogu da to on promijeni”, dodala je.

Svećenik uvijek može potražiti pomoć i nekada je dovoljno jedan dva razgovora da osoba ponovno uzme život u svoje ruke

Posebno je istaknula da je važno postaviti zdrave granice i ne dozvoliti da obveze, strahovi i negativne emocije kontroliraju nas.

Isto tako rekla je da su i crkveni službenici izloženi sagorijevanju te poručila da se o tome premalo govori. I pri tom naglasila: “Svećenik uvijek može potražiti pomoć i nekada je dovoljno jedan dva razgovora da osoba ponovno uzme život u svoje ruke”.

“Važno je da naš um bude čist. Uzmimo prije spavanja desetak minuta za sebe i ono što je bilo negativno ostaviti tu u tom danu i predati Bogu u ruke”, poručila je.

Emisiju poslušajte ovdje: