U današnjem prvom čitanju imamo priču o patrijarhu, Abrahamu, koji nudi srdačno gostoprimstvo trojici tajanstvenih posjetitelja. Ova je priča bila dobro poznata Židovima i vrlo je vjerojatno pomogla formiranju tradicije gostoprimstva među njima sve do Isusovih dana, kao što vidimo odraženo u Poslanici Hebrejima: “Ne zanemarite gostoprimstvo prema strancima, jer time neki su nesvjesno ugostili anđele” (Heb 13,2). Je li Abrahamov odgovor na njegove posjetitelje bio išta drugačiji od Martinog?
Možemo vidjeti da je Abraham bio potpuno usredotočen na svoje goste. Primijetite da je prvo tražio njihovo dopuštenje da im ponudi uobičajene usluge gostoprimstva, uključujući pripremu obroka. Tada su “muškarci odgovorili: ‘Dobro, učini kako si rekao.’” Bi li Isusov posjet Marti i Mariji ispao drugačije da je Marta prvo pitala Isusa želi li nešto od njezinog doma? Možda bi joj On odmah rekao da jednostavno sjedi s Marijom i sluša Ga neko vrijeme. Pogreška koju je napravila je što je preuzela kontrolu nad situacijom, zaboravivši se usredotočiti na svog Gosta, piše Catholic Exchange.
Tako Abraham postaje izvrstan primjer kako primiti božanskog posjetitelja. Iako je imao puno posla, činio je to uz odobravanje gostiju.. Poniznost i gostoprimstvo nikada ne bi trebalo razdvajati. (Post 18,1-10a)
Nebeski Oče, molim te pomozi mi da imam fokus, poniznost, a potom i Abrahamovu snagu kada sam u Tvojoj prisutnosti.
Psalam
Psalam veliča život pravde i, dok ga čitamo, možemo vidjeti nešto od toga kako je Marta, u našem Evanđelju, bila zavedena u svojoj gostoljubivosti. Pravednik “misli istinu u svom srcu, a ne kleveće svojim jezikom”. Sjećamo se gorčine u Martinom srcu zbog posla koji je poduzela kad ju je Isus posjetio. To je dovelo do oštrih riječi o Isusu i njezinoj sestri. To nije bilo ono što je Njegov posjet trebao učiniti. Potpuno je izgubila iz vida činjenicu da je Isus prisutan u njezinom domu. Ipak ju je pozvao natrag u stvarnost. Možda možemo zamisliti Martu kako tada radosno pjeva s psalmistom: “Tko čini pravdu, živjet će pred Gospodinom.” (Ps 15,2-5)
Gospodine Isuse, radovati se mojim patnjama čini se tako nezemaljsko. Trebat ću tvoju pomoć svaki dan da to učinim.
Drugo čitanje
Sveti Pavao daje nam prekrasan pogled na patnje koje ćemo iskusiti dok služimo Gospodinu. Da je Isus tražio od Marte da se potrudi oko svoje gostoljubivosti, ona bi mogla odgovoriti na teret toga na isti način na koji je sveti Pavao učinio na svoje patnje: “Radujem se u patnjama.” Kako je mogao ovo učiniti? Shvatio je veličanstveno otajstvo evanđelja: Krist u nama, nada slave. Što god činimo za Njega u našim tijelima, a što rezultira patnjom, to je način na koji u svom tijelu ispunjavamo “ono što nedostaje u Kristovim patnjama u ime Njegovog Tijela, a to je Crkva.” Sve što “nedostaje” u Kristovim patnjama je dio koji je tražio od nas da podijelimo kada nas je pozvao da svakodnevno uzmemo svoj križ i slijedimo ga. (Kol 1,24-28)
Kakvu razliku ovo čini u našoj tjelesnoj patnji! Naravno da se zbog toga i možemo radovati.