Iz njegova komentara možemo izvući sedam simbola u događaju Isusova preobraženja.

1. Njegova tri prijatelja

Isus je na Preobraženje sa sobom poveo samo tri svoja apostola: Petra, Jakova i Ivana. To su ista trojica koja su blizu našega Gospodina tijekom muke u vrtu na Maslinskoj gori, pokazujući kako su ove dvije scene, iako suprotne, “neraskidivo povezane”. Preobrazba vodi do Muke, a Muka vodi natrag do slave Preobrazbe.

U isto vrijeme, ova tri pratioca nas podsjećaju na Izlazak 24 gdje Mojsije vodi Arona, Nadaba i Abihua sa sobom dok se penje na planinu – iako je uključeno i sedamdeset izraelskih starješina.

2. Vrh gore

Planine ili gore imaju veliko značenje u Svetom pismu te često označavaju “mjesto posebne Božje blizine”.

Za Isusa je vrh gore mjesto raznih važnih događaja: “gora kušnje; gora njegovog velikog propovijedanja; brdo njegove molitve; gora preobraženja; planina njegove agonije; gora križa; i konačno, planina uskrslog Gospodina.”

Gora je već u Starom zavjetu vrlo simbolična. Postoji gora Sinaj, gdje su dane Zapovijedi; gora Horeb (možda drugo ime za Sinaj), kao mjesto Gorućeg grma; i planinu Moriju gdje je Abrahamu naređeno da žrtvuje Izaka.

“Sve su one istovremeno planine strasti i otkrivenja, a također se odnose na Brdo hrama, gdje otkrivenje postaje liturgija”, kaže Benedikt.

3. Sjajno lice

Preobraženje je molitveni događaj, objašnjava Benedikt. “Vidljivo prikazuje što se događa kada Isus razgovara sa svojim ocem: duboko prožimanje njegova bića s Bogom, koje tada postaje čista svjetlost.”

Isus je “svjetlo od svjetla” i ta stvarnost postaje zamjetljiva osjetilima.

“I preobrazi se pred njima.”, kaže Marko sasvim jednostavno, dodajući pomalo nespretno, kao da muca pred tajnom: “I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti.” (Mk 9,2-3)

Matej ima dosta uzvišenije riječi na svoju zapovijed: “I preobrazi se pred njima. I zasja mu lice kao sunce, a haljine mu postadoše bijele kao svjetlost.” (Matej 17,2)

Luka je jedini od evanđelista koji počinje svoj izvještaj naznakom svrhe Isusova uzašašća: On “uziđe na goru da se pomoli.”. (Lk 9,28) Upravo u kontekstu Isusove molitve on sada objašnjava događaj kojem tri učenika trebaju svjedočiti: “I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista.” (Lk 9,29)

Ozareno lice našeg Gospodina pokazuje paralelu s Mojsijem u Izlasku 34; Mojsije silazi s planine nakon što je razgovarao s Bogom, blistavog lica. No, Mojsijevo svjetlo dolazi izvana, dok Isusovo svjetlo dolazi iznutra.

4. Blistava odjeća

Evanđelisti također pokušavaju opisati Isusovu odjeću koja je također postala blistava.

Benedikt XVI. kaže da ova odjeća govori o našoj vlastitoj budućnosti. Knjiga Otkrivenja opisuje spašene kako nose bijele haljine. Bijele su jer su oprane krvlju Jaganjčevom. „To znači da su se po krštenju sjedinili s Isusovom mukom, a njegova je muka pročišćenje koje nam vraća prvotno ruho izgubljeno našim grijehom (usp. Lk 15,22). Po krštenju smo obučeni s Isusom u svjetlo i sami postajemo svjetlo.”

5. Mojsije i Ilija

Mojsije, koji je primio Deset zapovijedi na kamenim pločama, predstavlja Zakon. Ilija predstavlja proroke.

Mojsije i Ilija sami su likovi muke i svjedoci muke. Razgovaraju s preobraženim Isusom o onome što su govorili dok su bili na Zemlji, o Isusovoj muci. Ali govoreći o ovim stvarima s Isusom tijekom njegova preobraženja, oni pokazuju da ta muka donosi spasenje; da je ispunjena slavom Božjom; da se muka preobrazi u svjetlost, u slobodu i radost.

6. Oblak

“I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!’” (Marko 9:7) Sveti oblak, šekina, znak je prisutnosti samog Boga.

To je ista slika koju imamo u Starom zavjetu, kada je oblak nad Šatorom sastanka pokazao Izraelcima da je Bog prisutan.

Dakle, Isus je sam sveti šator, a oblak Božje prisutnosti obavija i druge.

Vidjeli smo oblak na Isusovu krštenju iz kojeg je Otac govorio: “Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina!” (Marko 1:11)

7. Božja riječ

Za razliku od poruke iz oblaka na rijeci Jordanu, sada na gori Preobraženja, Otac govori nešto više: “Njega slušajte.”

Ovdje ponovno vidimo paralelu sa Sinajem i Božju objavu svoje Riječi u Zapovijedima.

Ali ovdje je, napominje Benedikt, nešto više:

H. Gese je dao pronicljiv komentar na ovu scenu: “Sam Isus je postao božanska riječ objave. Evanđelja to ne mogu jasnije ili snažnije ilustrirati: sam Isus je Tora.” ( Zur biblischen Theologie ) Ova jedna zapovijed dovodi teofaniju do njenog završetka i sažima njezino najdublje značenje. Učenici moraju pratiti Isusa natrag niz planinu i naučiti uvijek iznova “slušati ga”.

Izvor: Aleteia