Sveta Brigita rođena je 14. lipnja 1303. godine, u uglednoj švedskoj obitelji u Finstadu kod Uppsale. Kao desetogodišnja djevojčica slušala je jednu propovijed o muci Isusovoj, koja je na nju silno djelovala. Prvu noć nakon te propovijedi ukazao joj se Isus i pozvao je da trajno razmatra Njegovu muku i ona se tom pozivu odazvala.

Druge godine nakon tog događaja umrla joj je majka, pa je potom tri godine živjela kod svoje tete. Kako je bila odijeljena od obitelji, mogla je više biti sjedinjena s Isusom, čovjekom boli. Brigita je bila u rodu s kraljevskom obitelji, pa je jedno vrijeme živjela i na dvoru kralja Magnusa II. Bila je učena i voljela je knjige i rasprave sa znanastvenicima o raznim životnim pitanjima, ali još više su je zaokupljale duhovne teme.

Bilo joj je tek četrnaest godina kada se, po očevoj volji, udala za upravitelja jedne pokrajine švedskog kraljevstva, Ulfa Gudmarssona. U tom inače sretnom braku rodila je osmero djece: četiri sina i četiri kćeri i postala uzorna supruga i majka. I Ulf je bio dobar čovjek, a u braku su proživjeli 28 godina. Nakon povratka s hodočašća u Santiago de Compostelu, muž joj je počeo pobolijevati i povukao se u cistercitski samostan u Alvastri, u kojemu je 1344. godine i umro.

Nakon muževe smrti i kada su joj djeca porasla, Brigita se mogla više posvetiti djelima milosrđa. Sve je više ulazila u javni život Crkve i Europe svoga vremena. Imala je veliku i brojnu obitelj, velike kuće i brojne sluge. Za sve se sama brinula i nalazila vremena i za molitvu i razmatranja Kristove muke. Činila je veliku pokoru, mnogo je postila, a osobito za vrijeme korizme.

Brinula se za siromašne, za bolesne i za posrnule djevojke. Izgradila je i bolnicu. Bila je mističarka, imala je viđenja. Učenjak Igin Cecchetti ubraja je među najveće mistike svih vremena. Napisao je o njoj studiju na devedeset stranica, u kojoj donosi svetičino ime, život, objave, svetost i štovanje, kao i popis obilne literature. Spominje Životopis koji je o njoj napisao, i u dva sveska ga objavio danski pisac Johannes Joergensen. To je djelo prevedeno i na švedski, engleski i talijanski jezik.

Ime Brigita dolazi od irske riječi brigh koja znači “moć, sila, snaga, jakost, krepost”. Nijemci kažu da je to starovisokonjemačka riječ koja znači “krasna, sjajna, znamenita, blistava”. Ime Brigita ima svoju inačicu Birgit, koja je raširena u Švedskoj i Njemačkoj.

Brigita je pristupila Trećem redu sv. Franje Asiškog i 1349. godine krenula na hodočašće u Rim, gdje je ostala do svoje smrti. Velika suradnica joj je bila kći Katarina ili Karin, kako je zovu u Švedskoj. Brigita se zauzimala za povratak pape iz Avignona u Rim. Nije joj uspjelo vratiti papu u Rim, nego je to uspjelo mladoj redovnici, sv. Katarini Sijenskoj.

Glavni pouzdanik svete Brigite, i u Avignonu i u Rimu, bio je papa Urban V., koji je prije više od 600 godina poslao Hrvatima sliku Gospe Trsatske. To je prastara slika Majke milosti i tješiteljice žalosti, koja se i danas na Trsatu časti s velikom pobožnošću, a vjeruje se da ju je naslikao sam sveti Luka.

Brigita se zalagala za poboljšanje moralnog života klerika – biskupa i svećenika. Dugo je stanovala u jednoj kući na Piazza Farnese u Rimu, gdje se brinula za hodočasnike koji su u Rim dolazili iz sjevernih zemalja Europe. Uz brigu za njihov smještaj, prva briga joj je bila da se hodočasnicima omogući da im svećenici na njihovim jezicima pružaju vjerske usluge: propovijed, svetu ispovijed i pričest.

Namjeravala je osnovati Otkupiteljev red. Poticaj za to joj je dolazio od samoga Gospodina, Spasitelja. Tu je njezinu zamisao ostvarila njezina kći Katarina, koja je kasnije proglašena svetom. Naime, u Vadsteni je osnovala čuveni samostan od dva dijela: za muškarce i za žene, za što je dobila odobrenje pape Urbana V. (M. M. Vekić: Sveta Brigita Švedska, mističarka i suzaštitnica Europe, Zagreb, 2013., str. 9-13.).

Godine 1372. Brigita je pošla na hodočašće u Svetu Zemlju, gdje je ostala četiri i pol mjeseca. Pohodila je mjesta Isusova rođenja, krštenja, muke i smrti. Doživjela je viđenja u Bazilici Svetoga groba gdje je u duhu vidjela cijelu Spasiteljevu muku. Kad je bila u blizini Getsemanija, na grobu Blažene Djevice Marije, primila je objave o Marijinu životu i njezinom slavnom uznesenju na nebo. Druge, manje objave je primila u Dvorani Posljednje večere, na Maslinskoj gori i rijeci Jordanu.

U Svetoj Zemlji je doživjela veliku radost i utjehu kada su njezina sina Birgena franjevci iz samostana na Brdu Sion posvetili za viteza Svetoga groba. U tom je samostanu živio naš sveti Nikola Tavelić, koji je podnio mučeništvo 1391. godine u Jeruzalemu. Sveta Brigita se, uz sv. Franju Asiškog, ubraja među najslavnije hodočasnike Svete Zemlje.

Preminula je u Rimu 23. srpnja 1373. godine, u prisutnosti svoje kćeri Katarine i svoga ispovjednika. Zemni ostaci su joj preneseni u rodnu Švedsku i nalaze se u crkvi u Vadsteni. Papa Benedikt IX. (1389.-1404.) ju je proglasio 1391. godine svetom, a 1396. i zaštitnicom Švedske. Sveti papa Ivan Pavao II. proglasio ju je 1999. suzaštitnicom cijele Europe, uz sv. Katarinu i sv. Edith Stein (Benediktu od Križa).

Živjela je prije zapadnog raskola u Crkvi. Danas je u Švedskoj kao narodnu sveticu podjednako štuju i katolici i protestanti. Ono što je sv. Klara za povijest Italije, sv. Jelena za hrvatsku povijest i kraljica Katarina Kotromanić Kosača za bosansku povijest, to je sv. Brigita za povijest Švedske. Dakle, ne samo velika žena, povijesna ličnost već i živa legenda svoga naroda. Ljepota tih žena je duhovne naravi i one su trajno nadahnuće za svakoga tko je otvoren prema istinskim vrijednostima.

Sv. Brigita je mnogo putovala po europskim kraljevskim dvorovima i hodočasničkim mjestima. Veliku popularnost stekla je opisima svojih viđenja, koja su objavljena pod nazivom Objave. Bile su prevedene na latinski i čitane u cijeloj Europi. Brigita je prorekla i mnoge događaje u raznim europskim zemljama i u samoj Crkvi. Zauzimala se za mir i slogu među narodima te za pomirenje između pape i cara. Kao neustrašiva zagovornica istine, doživljavala je mnoge neugodnosti.

Zaštitnica je Švedske, hodočasnika, udovica i dobre smrti. Ikonografi je prikazuju s hodočasničkim šeširom i štapom ili kao pisca s perom u ruci ili, pak, kako kleči pod Križem.