Jedan je suprug uputio pismo biskupima na portalu Catholic Psych polazeći od svog iskustva bračnog života koji smatra da može pomoći i posvećenim ljudima u njihovoj službi. “Upoznao sam neke od vas i znam da ljubite Isusa i njegovu Crkvu. Nadam se i molim da obnavljate i pročišćujete našu Crkvu te se pobožnošću jednoga sina nudim za pomoć na koji god način mogu”, istaknuo je.

Nadalje piše: “Sv. Ivan Pavao II. smatrao je pozive obiteljskog i posvećenog života su-obrazovnima. Sv. Pavao je objasnio da je brak slika Kristovog odnosa s Crkvom, a vi ste u najvišoj poziciji utjelovljenja te slike. Kao supružnik sam mnogo toga naučio iz svjedočanstva i primjera odanih posvećenih muškaraca i žena. Ponizno bih volio i vama podijeliti pet lekcija koje sam naučio iz vlastitog braka i od onih brakova ljudi s kojima sam radio. Neka vam budu od pomoći u trenucima potrebe”.

1. Kada povrijediš svoju suprugu, nisi taj koji postavlja pravila za ponovo izgrađivanje povjerenja

Kada povrijedim svoju suprugu i to shvatim (a to može potrajati), najprije sam sklon tomu da popravim problem. Muškarci koji naruše povjerenje koje njihova žena ima u njih čine veliku štetu kada pomisle da oni mogu poboljšati situaciju na svoj način. Brakovi koji rastu iz dubokih rana, pa čak i kada se dogodi nešto toliko ozbiljno kao prijevara, ozdravljaju jedino kada počinitelj djela napusti obrambeni stav te se otvori ranjivosti kako bi poslušao i razumio potrebe povrijeđenog supružnika. Kada se naglas ispričaš, bez obrambenosti ili pravdanja, to je dobar prvi korak. (Isprike koje su pomiješane s defenzivnim stavom ili pravdanjima često pogoršavaju konflikt). No ovu ispriku mora pratiti spremnost i otvorenost da se sluša o boli druge osobe s empatijom i poniznom odlukom da se radi na sebi kako bi promijenili ono što je potrebno. Povrijeđeni supružnik je taj koji određuje parametre za ponovo izgrađivanje povjerenja.

2. Vodi usred svoje slabosti

Ovo je jedna od najtežih lekcija za muškarce. Iskreno, poznajem jako malo supružnika, a još manje posvećenih muškaraca koji ovako žive. I sam se često borim s tim. Imamo veliku odgovornost da pružim skrbim i štitimo svoju obitelj. Svako pokazivanje slabosti se čini kao da škodi tom visokom pozivu. “Trebam voditi ljude k savršenosti tako da im pokažem što je savršenstvo” je čest način razmišljanja. No slabost znači dvije stvari: priznanje da nismo Bog i prihvaćanje da nismo savršeni.

Moramo naučiti da je poniznost i naše sinovstvo naša najveća snaga.

Najprije moramo poput sv. Josipa imati neprestani stav poniznosti da na sebe najprije gledamo kao sinove, a tek onda kao očeve. Sve što možemo pružiti našoj supruzi i djeci najprije dolazi od našeg Oca. Sv. Josip je najprije slušao upute od Boga. Vodio je Mariju u njegov dom tek nakon što mu je to rečeno u snu. On je bio vođen kako bi vodio Svetu Obitelj u pustinju. Činiti ono što nam je rečene i dopustiti biti vođen nije lako kada istovremeno moramo štititi i opsrkbljivati. Moramo naučiti da je poniznost i naše sinovstvo naša najveća snaga.

Drugo, činimo pogreške. Ključno je biti spreman priznati učinjene pogreške, čak i sa svojom djecom, i voditi svoju obitelj po vlastitom primjeru. Moram prihvatiti svoje pogreške i neprestano se poniziti kako bih se iskupio. Moram biti voljan rasti. Moram biti primjer da je u redu ne biti u potpunoj kontroli nad svim čitavo vrijeme jer nisam Bog i u redu je priznati moje pogreške i iskupiti se zbog njih jer nisam još savršen.

3. Snažno vodstvo

Naša je muževnost dobra. Uopće ne doživljavam da društvo to podržava, nego neprestano obezvređuje temelje moje muževnosti. Bog je stvori omuškarca s razlogom i kroz moju muževnost me stavio u položaj da skrbim, štitim i vodim svoju obitelj na način koji se razlikuje od moje supruge. Moja snaga proizlazi iz moje slabosti – priznanje da nisam Bog i priznati svoje pogreške pred voljenima. To je izvor moje snage te kada ona teče onda način na koji vodim, skrbim i štitim svoju obitelj pravo je čudo. On mi je dao hrabrost da svjedočim za Istinu, Dobru i Ljepotu. Milost se izgrađuje na prirodi, a moja hrabrost na testosteronu. Moja je muževnost dobra. Mogu puno patiti zbog istine (ili mi može biti tek neugodno, no to je ponekad realnije i teže). Mogu postiti za svoju obitelj. Činiti pokoru za svoju obitelj. Mogu se odreći svoje ugode. On mi je dao glas koji nadilazi kaos te može voditi moju obitelj pa zatim i susjede i zajednicu. Kada snaga proizlazi iz slabosti moja mi obitelj vjeruje, cijeni te ih vodim, skrbim za njih i štitim ih.

4. Moram biti podložan svojoj ženi kao što je i ona pozvana biti podložna meni

Kada kao muškarci gledamo na našu ulogu voditelja, skrbnika i zaštitnika kao superiornom, postajemo šovinisti. Ne zaslužujem ugodu, odmor ili hvalu išta više nego moja žena. Ne zaslužujem da me cijene više nego nju. Nisam pozvan da gospodarim nad njom, nego da joj se ponizno stavim u službu. Ako sam pozvan voditi kao što jesam, pozvan sam voditi po Kristovom primjeru, koji je vodio tako da je prao noge. Pranje nogu mi ne smije biti samo simbolična liturgijska tradicija prazna dubokog značaja koju joj je Isus dao. Ako pranje nogu je samo godišnji obred, onda je nemoćan.

Njegov fiat slijedi njen.

Podložnost znači pridružiti se svojoj obitelji, razumijeti njene potrebe i služiti im iz ljubavi. To također znači prepoznati ogromnu, neprocjenjivu i ključnu ulogu koju ima u mom životu moja supruga i koju ima u život naše obitelji. Bez nje, ne postojim kao takav. Muškarac i žena nemaju smisla jedan bez drugog. Preslikamo li to u praksu, moja supruga ima primaran fokus na ono što se događa u unutrašnjosti, a ja imam sposobnost da se usredotočim na ono vanjsko. Ona hrani novi život iznutra dok ja vodim, skrbim i štitim izvana. Nije jedan bitniji od drugog (da se čini neka usporedba, moglo bi se reći da je uloga žene čak važniji). Sv. Ivan Pavao II. nas podsjeća kako je sv. Josip naučio sebe podložiti Bogu tako da je svjedočio Marijinom primjeru. Njegov fiat slijedi njen. Smješno je, a u najgorem slučaju zlostavljanje, misliti da je uloga muškarca bitnija. Tu bih naglasio i da su šovinizam i klerikalizam isti.

5. Slušaj više nego što pričaš ili činiš

Moramo napraviti vremena za ovo. Želim raditi, popravljati ili pronaći bilo što drugo kako bih izbjegao težinu međuljudskih odnosa. Moja je žena stvorena da se usredotočuje na drugu osobu, što se čini kao nekakva nadljudska sposobnost. Ja sam stvoren da brinem o svom okruženju, a ne na “osobu” unutar osobe. Brinuti o “okruženju” može biti lijepa razbibriga kako se ne bih usredtočio na osobu. Umirati sebi u braku, podložiti se svojoj supruzi i primiti je u potpunosti, uključujući i njen ženstveni genije znači da se preobražavam onime što primam. Znači da učim kako slušati, komunicirati, kako cijeniti osobu iznad svega. Podsjeća me na smisao s kojim me Bog stvorio. Koga vodim, štitim, skrbim? Za koga živim? U krajnjoj je to liniji Bog, no u svakodnevnom su životu to moja supruga i djeca. Ako to izgubim iz vida moj je rad prazan i besmislen.

U praksi to znači napraviti vremena za razgovor, duboko i brižno slušati što naša supruga želi reći.

Kada dođe do konflikta vrlo je lako zanemariti, preusmjeriti ili izbjegavati. To je nevjerojatno teško za moju suprugu. Žene osjećaju nešto što muškarci ne osjećaju kada je u odnosu nešto narušeno te smo tada pozvani rasti. Pogotovo kada stvari postanu loše, na nama je odgovornost slušati i odgovoriti našoj supruzi. Moramo ostaviti sa strane naše projekte, prepoznati našu sklonost izbjegavanju i s Božjom snagom i hrabrošću koja nam tako dobro služi na drugim područjima života ići dalje i hraniti taj odnos. U praksi to znači napraviti vremena za razgovor, duboko i brižno slušati što naša supruga želi reći.

Sve se to nalazi u Teologiji tijela. Prije nego što smo dio neke hijerarhije smo braća i sestre u Kristu. Ono što je bitno jest da smo stvoreni za zajedništvo s Bogom kroz Krista. Govorite te riječi svaki put na misi: “Po Kristu, s Kristom i u Kristu”. Primam te riječi i oboje smo pozvani to živjeti. Zajedništvo Trojstva je izvor našeg zajedništva, zajedništva svetaca, zajedništva braka. To sam učio svoju suprugu, to učim svoju djecu. Jednostavno rečeno, to je evanđelje. Poučite vašu crkvenu supružnicu, poučite vašu “djecu”. Posvetite svoju zaručnicu, očistite ju izvorom Žive riječi, donosite ju pred Boga u sjaju bez mrlja i ljage, kako bi bila sveta. Ovo je veličina vašeg poziva draga braćo u Kristu. Trebamo bas da budete pravi muškarci i da postanete očevi i ljubitelji koje je Bog naumio da budete!