Mnogi smo vjerojatno sami sebe uhvatili u "nevinim" tzv. bijelim lažima, ponekad ih izgovaramo jer je tako lakše, ponekad jer ne znamo drugačije. No što kada se te laži pretvore u mišljenja i to mišljenja o nama samima? Što kada više ne znamo tko smo zaista jer smo svoj identitet poistovjetili s društvom u kojem se nalazimo, poslom koji radimo ili pak stvarima koje posjedujemo? Postoji li izlaz iz iskrivljene percepcije o tome tko smo i tko bismo trebali biti?
Očekivanja i standardi današnjice ponekad su veća nego što mislimo da možemo ostvariti. Tako si i sami postavljamo određene ciljeve kojima se definiramo i zbog kojih se pokušavamo poistovjetiti s idejom onoga što bismo trebali biti, umjesto da živimo ono što jesmo. Smisao i važnost našeg postojanja, kako piše portal Crosswalk, počeli smo usko povezivati s našim odnosima, znanjem, materijalnim posjedima ili pak prošlim iskustvima. Iako mnogo toga čime smo na određeni način okruženi utječe na nas i naše odluke, mi nismo definirani njima.
Vi niste ta iskustva, taj posao ni te stvari. Vaša vrijednost i identitet ne počivaju u tim površnim datostima.
Pročitajte kojih pet laži mnogi ljudi sebi govore, a od kojih se moguće spasiti spoznajom one jedine istine, one nastanjene u Kristu.
Ti si ono što radiš
Nije neobično da ljude ova laž kroz život najčešće prati. Kao djecu pitaju nas što želimo biti, odnosno raditi, kada odrastemo. Kao odrasle ljude pitaju nas koji nam je posao iz snova, što bismo htjeli raditi za cijeli život. Na kraju života, ono što smo učinili, što smo radili cijeli život, uzima se kao mjerilo vrijednosti naših života.
Naravno da vjerujemo u tu laž. Iako biti radišan zaista jest vrlina, nije svrha života i svakako nije definicija osobe. Čovjek radi kako bi živio, ne živi kako bi radio. Iako možda ne znamo artikulirati što je smisao života, izmorenost od rada vrlo vjerojatno nije.
Ti si ljudi koje poznaješ, veze koje imaš
Ova laž prilično je varljiva i obmanut će mnoge. U doba pametnih telefona i društvenih mreža možda nam se čini da smo sve povezaniji, međutim naše veze ostaju površne. Ne povezujemo se dubinski i istinski zbog čega smo sve izoliraniji sa sve većim lažnim osmijesima koje pripremljeno predstavljamo na svojim profilima.
Iako imamo tisuće prijatelja na mreži, činjenica je da smo sve usamljeniji. Sve više se piše i proučava fenomen tzv. epidemije usamljenosti koja hara 21. stoljeće, a život utemeljen na laži da smo ljudi koje znamo, utemeljen na lažnoj povezanosti ne vodi onome što obećava. Umjesto da dobijemo sve veću povezanost, zapravo dobivamo upravo suprotno – sve veći osjećaj izolacije od drugih.
Ti si ono što znaš, ono što si naučio
Znanje je moćno te istraživanje i otkrivanje novih saznanja u samoj je prirodi čovjeka. Ono je zaista vrijedno, međutim ne zadovoljava u potpunosti. Neizbježno je da ćete sresti nekoga tko o nečemu zna više nego vi, uvijek će netko biti bolji od vas u površnom smislu procjene ljudi.
Možda ćete upoznati ili raditi za nekoga tko nije stekao ni pola znanja koje ste vi stekli svojim trudom, a zarađuje primjerice više. Ako zapadnete u materijalističko vrednovanje svijeta to vas može jedino pokolebati u daljnjem trudu.
Ti si ono što posjeduješ
Iako to možda ne volimo priznati, postali smo ovisni o posjedovanju novca, trošenju novca i skupljanju mnogih materijalnih stvari. Način na koji trošimo novac odražava naše vrijednosti, što mislimo o sebi samima i kako se želimo predstaviti drugima.
Naša kultura ukomponirala je statusnu vrijednost u materijalne posjede, a ljudi se sve više posvećuju stvarima umjesto odnosima zbog čega im je sve teže živjeti spokojno, jer stvari brzo propadaju i kratko zadovoljavaju.
Ti si ono što ti se dogodilo u prošlosti
Vidite li svoju prošlost u sadašnjosti? Utječu li stvari koje ste vi učinili ili koje su vam učinjene na vašu svakodnevnicu? Proživljavate li više ono što je davno prošlo, umjesto da živite sada?
Ova laž zaposjeda mnoge umove i srca. Neki žale, neki tuguju, a neki pokušavaju zaboraviti prošlost, ali posvećivanje svoga sadašnjeg života i svojih misli onome što je prošlo uništava čovjekovu budućnost. Čovjek koji je ispunjen gorkim sjećanjima i neriješenom boli iz prošlosti, slijep je na mogućnosti budućnosti.
Svih ovih laži moguće se osloboditi kroz spoznaju onoga što čovjek zaista jest. One su možda kratkoročno utješne, ali zapravo su lanci koje nas pretvaraju u robove svijeta u kojem se svi pak pretvaramo da smo nešto što nismo, zaboravljajući usput ljepotu onoga što jesmo.
Napustite li te laži upoznat ćete istinsku slobodu, ali ona nije samo u zadovoljstvu. Bez ovih lažnih vrijednosti koje smo si sami nametnuli možemo se osjećati prilično isprazno, ponajviše ako ne shvatimo da bismo na njihova mjesta trebali staviti, ne prazninu, već istinu o tome što smo zaista.
Učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.“
“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.” (Mt 11, 28-30).
Put istine i oslobođenja jest Krist, a na tom putu otkrit ćete i tko ste vi. Kada odlučite napustiti ove naivne utješne laži i odlučite pratiti put Istine nećete više biti rob, postat ćete dijete Božje, a djecu Božju ne definira ono što rade, ljudi koje poznaju, stvari koje posjeduju ni grijesi prošlosti. Njih definira ono što je Isus učinio za čovjeka.
Tek kada shvatimo što je Isus učinio za sve ljude, možemo znati prave vrijednosti koje ispunjavaju više od ičega ovozemaljskog.