Otkriće Boga kao Oca koji se prigiba kako bi podignuo svoje malo dijete na prvi pogled izgleda tako jednostavno i tako lako za živjeti, no u stvarnosti baš i nije tako. Mi se većinom bojimo tako gledati na Boga.

Studentski katolički centar (Skac) u Osijeku će dane Velikog tjedna pratiti u stvarnom vremenu, iz sata u sat, od Cvjetnice do Uskrsa. I ti im se možeš pridružiti.

Sv. Azelija Martin zna da se ne treba previše brinuti – uvidjela je kako za to nema vremena jer je to beskorisno potrošeno vrijeme. Ne znamo ni što će biti za nekoliko minuta, a kako bismo onda znali što će biti sutra ili za godinu ili dvije. Život je uvijek nov i uvijek iznenađenje. Treba mu se prepustiti, stavljajući se u ruke Onoga tko nas neizmjerno ljubi.

Vjerujemo li ovo: da je Bog Otac koji nam želi dobro i kada sve izgleda loše? Ako dosad nisi to vjerovao, odsada počni. I reci: „Oče, prihvaćam sve što dolazi iz Tvoje ruke. Budi volja Tvoja!“

„Mi smo ljudi jako sebični, htjeli to priznati ili se pravili da nije tako – sebični smo, i zbog toga ne podnosimo križ. A put ljubavi je put križa“, poručio je vlč. Ivica Cujzek, jedan od petorice svećenika koji utorkom od 20 sati u emisiji „Tebe tražim“ Hrvatskog katoličkog radija promišljaju o čovjekovoj potrazi za Bogom.

Prije uspostave Međunarodnog dana žena, stoljećima se Dan žena slavio na dan Blagovijesti - kada je jedna žena zauvijek promijenila tijek ljudske povijesti.

Ni mi često puta ne razumijemo zašto nam se događaju teške i bolne situacije. Zašto sve ide ukrivo, a dajemo sve od sebe da bude suprotno. Ne smijemo ni mi zaboraviti da u svijetu nismo da živimo vječno te da ćemo tek u Nebu uživati bez sjene i boli i gubitaka.

Nadbiskup San Francisca mons. Salvatore Cordileone održao je predavanje o ljepoti svete mise i liturgije u crkvi svetog Blaža u Zagrebu, nakon kojeg je slavio pontifikalnu misu prema izvanrednom obliku rimskog obreda.

Strpljenje, trpljenje. Te dvije stvarnosti idu jedna uz drugu, strpljenje i trpljenje. Trpljenje je neizostavni dio našeg života. Ono nas prati od našeg prvog udaha, a često je prisutno i na zadnjem izdahu. Nema čovjeka koji nešto ili nekoga ne trpi.

Ako iskreno stanemo pred Boga i pred sebe, vidjet ćemo da brigom apsolutno ništa ne možemo promijeniti, osim možda dobiti čir na želucu. Briga ne čini, ona jede, ona uzima mir, ona otupljuje prosudbu i oslabljuje volju za djelovanjem.