U pripremama za oslobodilačku operaciju „Oluja“ hrvatske su snage trebale izvesti niz napadajnih akcija i operacija kako bi stekle što bolju početnu poziciju za oslobađanje Knina. U operaciji „Zima '94.“ poražene su srpske snage na Dinari te je oslobođen veći dio Livanjskog polja.
Međutim Srbi su i dalje s istaknutih uzvišenja na Dinari i Staretini mogli ugrožavati hrvatske položaje, osobito kako su se završetkom zime mogla izvoditi bojna djelovanja širih razmjera. Stoga je general Ante Gotovina isplanirao izvođenje napadne operacije simboličkog naziva – „Skok-1“.
Cilj operacije bio je zauzimanje povoljnijih položaja na područjima Crvene Grede i Zelenog Brda te približavanje selima Uništa i Cetina. Iz njih je neprijatelj topovima uporno kršio Zagrebački sporazum o prekidu vatre koji su 1994. u ruskom veleposlanstvu potpisali predstavnici Republike Hrvatske i pobunjenih Srba.
Operacija je izvedena 7. travnja 1995. godine, u samo jednom danu. Tada je na Dinari iznad Knina oslobođeno područje širine 15 i dubine 5 kilometara, ukupne površine 75 četvornih kilometara. Hrvatske postrojbe pod zapovjedništvom generala Ante Gotovine brzo su zauzele strateški važan vrh Debeli Bat iznad Uništa s kojeg se vidio Knin, a pod paljbeni nadzor stavljeni su i opasni srpski topnički položaji. U napadu su sudjelovale 7. gardijska brigada „Pume“ i 126. domobranska pukovnija iz Sinja, a potporu im je pružao 14. topničko-raketni divizion. Protunapad 2. korpusa Vojske Republike Srpske pod zapovjedništvom Ratka Mladića i postrojbi Srpske Krajine pod Milanom Martićem brzo je i lako odbijen.
Osim hrvatskih borbenih postrojbi važan čimbenik oslobodilačkih operacija izvođenih na Dinari bila je hrvatska inženjerija pod zapovjedništvom generala Ljube Ćesića Rojsa. Ona je na nepristupačnom planinskom području u vremenski teškim uvjetima obavljala iznimno težak i zahtjevan posao probijanja cesta. Pomoću njih se na najviše visove Dinare moglo dopremiti i teško naoružanje – tenkovi i topovi. Na taj je način došlo do strateškog preokreta jer je do tada nepristupačna Dinara postala glavna cesta za prolaz tenkova Hrvatske vojske. To će posebno doći do izražaja u operacijama „Skok-2“ i „Ljeto’95.“, a posebno u operaciji „Oluja“ kojom je napokon oslobođen najveći dio okupiranih područja Republike Hrvatske.