Na današnji dan, 14. siječnja 1992. godine, u novinama New York Times objavljen je „Apel za mir u Hrvatskoj“ koji su potpisala 104 nobelovca iz svih krajeva svijeta.
„Tijekom nekoliko prošlih tjedana eskalirao je rat Jugoslavenske vojske protiv Hrvatske. Razoreno je na desetke sela. Uništeni su mnogi povijesni spomenici. Nekoliko gradova, uključujući glavni grad Hrvatske Zagreb, je bombardirano. Preko dvije tisuće ljudi je ubijeno. Ovaj neobjavljeni rat izazvao je bijeg više od 100 tisuća izbjeglica iz svojih domova. Nasilje i uništavanje koje se zbiva u Hrvatskoj dosegnulo je stupanj kakav u Europi nije viđen još od Drugoga svjetskog rata. Nevini civili su masakrirani. Bolnice i mjesta molitve uništeni su. Savjest od nas zahtjeva da dignemo glas protiv tog besmislenog rata. Apeliramo na zapadne i istočne vlade da zaustave pohod Jugoslavenske vojske. Apeliramo na sve humanitarne organizacije da pruže pomoć svim žrtvama Jugoslavenske armije. Apeliramo na sve savjesne muškarce i žene da progovore protiv ravnodušnosti prema teškom položaju hrvatskog naroda koji se suočava ne samo s opasnosti od uništenja svoje države već i s opasnošću od istrebljenja“, stajalo je u tekstu koji je sastavio profesor Ivo Banac.
Sve je zapravo krenulo od apela Linusa Paulinga, dobitnika Nobelove nagrade za kemiju i za mir, kojeg je u rujnu ’91. odaslao svjetskim vladama. Nakon toga doktorica Greta Pifat-Mrzljak iz Instituta “Ruđer Bošković” u Zagrebu obratila se za pomoć nobelovcima Manfredu Eigenu i Robertu Huberu iz Njemačke s kojima je surađivala. Oni su proširili inicijativu dalje i odjednom su na adresu Instituta Ruđer Bošković u Zagrebu krenuli putem telefaksa pristizati brojni potpisani apeli. Do kraja veljače 1992. apel je potpisalo čak 127 nobelovaca. Istog dana kada je objavljen apel u New York Timesu u Beograd i Zagreb je stiglo 50 promatrača Ujedinjenih naroda kao dio dogovora postignutih Sarajevskim primirjem 12 dana ranije.
Pukovnik John Wilson novinarima je njihov zadatak objasnio idućim riječima:
„Mi smo 50 vojnih časnika za vezu. Poslani smo s posebnom svrhom da pružajući dobre usluge pomognemo stranama da održavaju prekid vatre koji su utanačili.“
Na hrvatskoj strani bili su smješteni u Osijeku, Karlovcu, Gospiću, Zadru i Dubrovniku, a na srpskoj u Kninu, Dalju, Šidu, Bileći, Bihaću i Banja Luci. Nekoliko mjeseci kasnije u Hrvatsku su stigle i prve „plave kacige“ pripadnici UNPROFOR-a koji su se razmjestili duž čitave linije razdvajanja.
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.