Tema djece stradale u Domovinskom ratu još je uvijek slabo istražena, prepuštena tek naporima povjesničara i pojedinaca kojima je stalo da se priče stradale djece ugledaju svijetlo dana. Jedna od takvih je i Ani Galović koja je istražila i iznijela priču o Martini Štefančić. Lice malene Martine na naslovnici Hrvatskog tjednika u ljeto 2019. potreslo je hrvatsku javnost, kao i članak Ane Galović koji dijelom prenosimo s njezinog bloga zutecizme.wordpress.com.

„Obitelj Štefančić u Borovu Selu živjela je dugi niz godina. Otac obitelji preminuo je u jesen 1990. godine, pa su trojica sinova brinula za majku Bernadicu i malenu Martinu, kćerku srednjeg brata od trojice braće Štefančić, Zdenka, koji je bio samohrani otac. Martinin otac, kao i najmlađi brat Slavko, aktivno su sudjelovali braneći Vukovar, dok je najstariji brat Željko ostao uz majku i nećakinju. Majka Bernadica, dok se to još uvijek moglo, nije željela napustiti svoju obiteljsku kuću vjerujući kako se njima ipak ništa neće dogoditi, a nakon toga bilo je prekasno. Pred kraj bitke za Vukovar, a početkom potpune okupacije, Željko je za sebe, majku i malenu Martinu, kod tadašnjeg zapovjednika Teritorijalne obrane Borova Sela, Radenka Alavanje, pokušao ishoditi propusnicu za odlazak iz sela, no ovaj je to kategorički odbio. Slavko Štefančić uspio je iz okupiranog Vukovara izaći u proboju, dok je Zdenko zarobljen i odveden u logor u Srbiju. Upravo u vrijeme počinjenja ovog strašnog zločina, nalazio se u Vojno istražnom zatvoru Beogradu, gdje mu se sudilo za tobožnje zločine za koje ga je teretila tadašnja JNA.

S 20/21. ožujka 1992. godine, oko tri sata u noći, preko vrta iza kuće, u dvorište su ušle četiri naoružane osobe. Prolaze do prednje stane kuće, te iz automatskog oružja pucaju po prozoru dnevne sobe u kojoj su tada spavali, na jednom krevetu baka Bernadica i malena Martina, a na drugom stric Željko. Shvativši što se događa, Željko u naručje uzima Martinu i potiho s majkom odlazi u predzadnju sobu prema stražnjoj strani kuće. Naoružani zločinci razbili su ulazna vrata te ušli u dnevni boravak u kojem više nije bilo nikoga. Dvojica od njih su zalupala po vratima spavaće sobe, a Željko je, u nadi kako će možda spriječiti najgore, ipak otvorio. Bez ikakvog upozorenja i ijedne izgovorene riječi, ispalili su rafal u njega, a on je pogođen u trbuh i lijevu preponu pao na pod. Nakon toga, majku Bernadicu i malenu Martinu odvlače u dnevni boravak, a posljednje što je teško ranjeni Željko, čuo, bio je majčin plač, preklinjanje da ih ne ubiju i rafalna paljba, nakon čega je izgubio svijest.        

Bez imalo milosti nakon počinjenog zvjerstva, počinitelji su se vratili provjeriti što je sa Željkom. U polusvijesnom stanju, Željko je čuo kako je jedan od njih predložio da ga ponovo, “za svaki slučaj” ustrijele, dok je drugi ipak odlučio ostaviti ga da se pati, „jer će do jutra ustaša iskrvariti”. Nakon toga su otišli, a Željko je tek pred jutro uspio otpuzati do dnevnog boravka, gdje je zatekao stravičan prizor mrtve majke na krevetu i mrtve nećakinje koja je ležala na trbuhu, pored nogu svoje bake. Nastavio je puzati kroz hodnik do dvorišta, sve do kuće najbližih susjeda, koji su mu, premda u strahu za vlastiti život, pružili prvu pomoć, a jedan od njih, ga, iako nerado, odvozi automobilom u vukovarsku bolnicu, gdje mu doktor Mirko Stanojević sanira tri prostrijelne rane. Nakon izlaska iz bolnice i djelomičnog oporavka, Željko je uz pomoć dobrih ljudi, preko Beograda i Mađarske, 19. kolovoza 1992. stigao u Zagreb. Tamo je saznao kako je Zdenko, Martinin otac, nekoliko dana prije, 14. kolovoza razmijenjen u Nemetinu i da je već čuo za strašan zločin koji se dogodio njegovoj kćerki i majci.“

Za strašno ubojstvo malene Martine i njezine bake Bernadice Štefančić do danas nitko nije kazneno odgovarao. Njihova tijela pokopana su nakon mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja u obiteljsku grobnicu u Borovu.

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.