Mario Luetić rođen je 3. travnja 1967. godine u Župi Biokovskoj između Zagvozda i Vrgorca. Otac Jure bio je profesionalni vozač, a majka Ane domaćica. Odrastao je s dvojicom braće, Brunom i Antom. Osnovnu školu pohađao je u Župi i Vrgorcu, a Gimnaziju u Splitu. Diplomirao je na Fakultetu za brodogradnju u Zagrebu te je kao jedan od najboljih studenata dobio dekanovu nagradu.

Kao inženjer brodogradnje dragovoljno se uključio u obranu Hrvatske početkom travnja 1992. kao pripadnik 115. imotske brigade Hrvatske vojske. Kasnije je prešao u redove 4. gardijske brigade iz Splita gdje se istaknuo kao jedan od najboljih topnika. Samohotkom „Raga“ zahvaljujući svojim preciznim izračunima uništio je mnoga neprijateljska uporišta na dubrovačkom ratištu. 

Nemiran duhom i željan više borbenih akcija prešao je u Specijalne postrojbe MORH-a, najprije „Matija Vlačić“, a zatim i Bojnu Zrinski gdje je svoja znanja prenosio kao instruktor inženjerijske službe. U trenutku pogibije imao je 26 godina života, a zajedno s njim stradali su Igor Braović, Krešimir Kober i Damir Škof. Pokopan je na mjesnom groblju u Župi Biokovskoj, a pored ostalih od njega se oprostio i njegov zapovjednik Miljenko Filipović:

„Teško je bilo što reći, teško je uopće naći primjerene riječi kad zemlja prekriva još jednu hrvatsku mladost, kad tuga prekriva još jednu našu nadu i radost, a s druge strane s ljubavlju i ponosom mogu govoriti o našem poginulom hrvatskom vitezu, o našem Mariju. On je živio za svoju hrvatsku Domovinu, on je velikodušno izgarao za svoj hrvatski narod i na kraju je samoprijegorno položio svoj mladi život za buduću mladost i radost svog ljubljenog hrvatskog naroda i svoje patničke hrvatske Domovine. Zato, ovo nije smrt kojom se nestaje, ovo je smrt iz koje se rascvjetava novi život, stotinu novih života; tisuće novih života izniknut će i rascvjetat će se iz ove prerane, ali predane hrvatske smrti. Ovo je smrt koja iz svoga vječnog blaženstva svima poručuje: “Osušite suze, dragi prijatelji, i ne plačite, moji najmiliji. Ja sam položio svoj život za svete ideale svoje hrvatske Domovine, za sretnu budućnost hrvatskog naroda. Stoga namjesto očaja i suza usmjerite svoje poglede prema vedroj, hrvatskoj budućnosti i svojim samoprijegornim radom učinite sve da ta vedra hrvatska budućnost što prije dođe. Da sunce mira i ljubavi ogrije sve patnike i sve stradalnike!” Draga ucviljena rodbino, primite moju iskrenu sućut i duboku zahvalnost što ste ovom narodu i ovoj zemlji darovali tako divnog i tako hrabrog hrvatskog sina. A ti, dragi naš Mario, počivaj u miru Božjem i u radosti Božjoj! Nad tobom će neprestano bdijeti tvoj narod hrvatski i pripovijedat će budućim naraštajima o tvojoj ljubavi prema narodu i Domovini. Neka ti je laka ova mučenička hrvatska zemlja.“

Borna Marinić

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.