Rođen je 23. rujna 1971. godine u selu Velika Brusnica u Bosanskoj Posavini. U travnju 1991. godine odlazi iz obiteljskog doma. Majci je kazao da odlazi na sezonske radove u polje za zaradom, jer joj nije imao snage reći da odlazi braniti zemlju u kojoj nije rođen, ali koju je osjećao svojom. Već u lipnju Luka Andrijanić pristupio je 4. vukovarskoj bojni 3. A brigade Zbora narodne garde i pridružio se odvažnoj skupini branitelja Borova Naselja. 

Tek koji mjesec ranije odslužio je vojni rok u Jugoslavenskoj narodnoj armiji na Batajnici kraj Beograda te se s njega vratio naoružan znanjem i iskustvom vrhunskog protuavionca. Upravo su Luka i njegova posada srušili prvi neprijateljski zrakoplov u Domovinskom ratu. Dogodilo se to 24. kolovoza 1991. kod Bršadina u blizini Vukovara kada su položaje hrvatskih snaga na silosu Đergaj napali zrakoplovi. Luka je  protuavionskim topom, trocjevcem jedan avion oborio te drugi koji je u dimu otišao prema Srbiji oštetio.

Kobnog 20. rujna u jeku silnih napada i žestokih granatiranja Trpinjske ceste trebalo je minirati cestu kojom je JNA kretala u napad. Kako minera nije bilo, Luka Andrijanić otišao ih je sam postaviti, kazavši kako je u JNA vidio kako se radi. Dok je postavljao mine započeo je minobacački napad. To ga je vjerojatno iznenadilo i trenutak neopreznog postupanja s minom koštao ga je života. Dogodilo se to samo tri dana prije njegova 20. rođendana.

Na današnji dan 1991. žestoke borbe vodile su se i između Drniša i Šibenika, kod Pakovog Sela i Sedramića. Naime, nakon što su JNA i pobunjeni Srbi 16. rujna 1991. poduzeli tenkovski i zračni napad na Drniš i okolicu, hrvatske snage koje su bile naoružane uglavnom lakim ručnim naoružanjem te s nešto protuoklopnih sredstava počele su se povlačiti na pričuvne položaje oko Drniša u namjeri da brane grad.

Do 19. rujna 1991. većina stanovnika Drniša i okolnih naselja napustila je svoje domove i povukla se prema Unešiću, Splitu i Šibeniku. Nove su obrambene položaje 4. bojna 113. brigade i 4. bojna 4. gardijske brigade te pripadnici policije postavili u Pakovu Selu i Sedramiću. U namjeri daljnjeg napredovanja neprijatelj je 20. rujna 1991. godine u ranim jutarnjim satima pokrenuo tenkovski napad na te položaje preko planine Moseć. Tenkovsku prethodnicu u Pakovu Selu dočekali su hrvatski branitelji i nanijeli neprijatelju značajne  gubitke u ljudstvu i tehnici. U bitci u Pakovom Selu, JNA je imala uništen jedan tenk i jedan oklopni transporter, oštećena još tri tenka, više poginulih, veći broj ranjenih, a zarobljen je i major Stevo Krkljaš i 30 vojnika.

Dobro organizirana obrana hrvatskih branitelja napad je zaustavila i prisilila neprijatelja na povlačenje prema Žitniću. U ovim akcijama naše snage nisu imale gubitaka osim dvojice lakše ranjenih branitelja, a poraz neprijatelja u Pakovu Selu, a potom i u Sedramiću gdje je onesposobljen jedan neprijateljski tenk omogućio je braniteljima da jače učvrste obrambene položaje na toj crti bojišnice.