Dan ranije Samostalna satnija Maljkovo-Potravlje-Satrić iz sastava 126. sinjske brigade dobila je zapovijed da se ubaci u prostor pod kontrolom neprijatelja. Zadaća je bila napasti neprijateljske jedinice smještene na Babića brigu te da minobacačem otvore vatru po neprijateljskom štabu kod gostionice Kenedi na komunikaciji Vrlika – Sinj. Konačan cilj bio je navući na to područje snage iz Otišića kako bi se rasteretilo hrvatske snage koje su držale položaje na planini Svilaji iznad okupirane Vrlike i Maovica.

Na tom području nalazila se 1. brigada Teritorijalne obrane SAO Krajine kojom je zapovijedao Rade Rajić. Njima u pomoć stigla je iz Srbije paravojna formacija Srpska garda jačine jednog voda. Upravo oni 12. studenog zarobili su skupinu od 10 hrvatskih vojnika iz Samostalne satnije Maljkovo-Potravlje-Satrić. Nije poznato je li u pitanju bila izdaja hrvatskih snaga ili samo nesretna okolnost. Naime, pripadnici Srpske garde zarobili su mještanina Potravlja Ivana Vidosavljevića koji ih je doveo do mjesta poznatog pod imenom Bešlića staje gdje su zarobljeni hrvatski gardisti. Vidosavljević je nakon toga vraćen kući gdje je i ubijen.

Među deset zarobljenih gardista našao se i Petar Hrgović rođen u siječnju 1955. godine u Sinju. Živio je u selu Satrić zajedno sa suprugom Dragicom te četvero djece – Mirkom, Andrijom, Ivankom i Josipom. Mežu prvima u selu uključio se u obranu Hrvatske. Najprije je vršio zadaće osiguranja Hidroelektrane Peruća, a zatim, po okupaciji Satrića postao je pripadnik 126. brigade. Zašto je ubrzo nakon zarobljavanja na padinama Svilaje Petar ubijen nije nikada razjašnjeno. Svjedoci s hrvatske strane tvrde da Petar nije dao nikakav povod, a potpukovnik JNA Rade Rajić u izvještaju je svojoj komandi kao izgovor za ubojstvo navodi da je Petar opsovao jednog pripadnika Srpske garde te da ga je on zbog toga ubio. Prema iskazima svjedoka radilo se o Bobanu Bjelobrku zvanom Žućo. 

I dok su osmorica zarobljenika prebačeni u Knin, Mirko Hrgović zadržan je i brutalno premlaćen. Tražili su ga da im po okolnim brdima pokazuje mjesta gdje se nalazi Hrvatska vojska. Zapovjednik izviđačko-diverzantske jedinice Teritorijalne obrane Gračac – SAO Krajina, Slobodan Stanić, vodio je skupinu sastavljenu od pripadnika Srpske garde i domaćih pobunjenika, a zajedno s njima poveli su i Hrgovića. Vodili su ga od točke do točke, tražeći od njega da oda hrvatske položaje što je on uporno odbijao. Na koncu je ubijen hicem u glavu, na mjestu zvanom Orlove stine. Kada je ubijen, Mirko Hrgvić imao je 29 godina.

U znak poštovanja i sjećanja na Mirka, njegova obitelj i suborci iz Satrića, uz pomoć Općine Hrvace, u blizini mjesta njegove pogibije podigli su mu spomen obilježje, rad akademskog kipara Anđelka Titlića. Slobodan Stanić u odsutnosti je 1997. godine, za taj zločin, osuđen na 20 godina zatvora. Teretilo ga se da je Mirka Hrgovića mučio, streljao, a zatim bacio u provaliju. Nedostupan je hrvatskim vlastima, a prije nekoliko godina bio povjerenik za Sombor u Srpskoj naprednoj stranci Aleksandra Vučića.

Borna Marinić / Foto: HKM

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.