Drugog dana pustili su sve radnike osim jednog čovjeka koji je o svojem iskustvu progovorio u razgovoru s povjesničarom Dinom Matazom:

„Tog dana, 30. listopada 1991., bilo mi je čudno što nam nekoliko kamiona uopće nije sišlo s kamenoloma dolje na sabirno mjesto. Krenuo sam gore do kamenoloma, pošto nam se ljudi odozgo uopće nisu javljali, da provjerim o čemu se radi. Na putu gore iz žbunja je iskočio čovjek u maskirnoj odori i s crvenom beretkom na glavi. Uperio je pušku u mene i počeo vikati: ‘Ne mrdaj! Ruke na leđa!’. I ja sam se ukipio i čekam sad što će ovaj. Prišao mi je s još jednim, stavili su mi lisice, a s druge strane vidim ove druge kako tjeraju ljude u kamione i kreću prema Gornjoj Pištani. E sad samo da napomenem zašto je uopće došlo do otimanja tih kamiona iza Radlovca.

Naime prva stvar, oni po tim selima nisu imali neke pretjerane zalihe goriva pa su najčešće iz rezervoara tih velikih ‘KRAZ-ova’ i ‘DUMPER-a’ izvlačili gorivo za svoje potrebe. Osim toga, ti kamioni služili su im za izgradnju njihovih bunkera i utvrđenja. Najzanimljivije je to da smo jedan naš kamion na kraju rata pronašli u Okučanima. Da se vratim na priču, mene su ubacili u auto, stavili mi povez preko očiju i krenuli smo u meni nepoznatom smjeru.

Isti dan su me dovezli u Voćin u njihovu policijsku postaju. Ispitivali su me o kojekakvim stvarima, a ja, što da vam kažem, ono što sam znao odgovoriti to sam rekao, iako su mi postavljali sasvim blesava i nelogična pitanja koja nisu imala veze ni sa čim. I tako su me držali osam dana u pritvoru, da ne kažem, na ‘ladnom betonu, no s obzirom kakve sam priče čuo od ljudi koji su po šest mjeseci bili u logoru, za mene je ovo bio pravi ‘luksuz’. S prozora pritvora koji je gledao na autobusni kolodvor u Voćinu sam svaki dan gledao kako im autobusima dolaze četnici, što sam kasnije saznao da su to bili ovi ”uvozni” iz Srbije te sam se samo molio da mi oni ne dođu u ‘posjete’. Međutim, 7. studenog 1991. godine toj priči je došao kraj jer je taj dan organizirana razmjena ‘dva za dva’ između sela Pušine i Humljana na onom jednom nepreglednom zavoju. Moram priznati da sam se cijelim putem do tog mjesta molio da sve prođe dobro što na kraju i je. Imao sam sreće što je do te razmjene uopće i došlo jer je nakon tog datuma došlo do pokretanja prvih velikih akcija s ciljem oslobođenja tih naših gornjih krajeva, a dobro se zna što je bilo sa svima onima koji nisu bili razmijenjeni i koji su ostali gore u Voćinu i po tim selima.“

Borna Marinić

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.