Dana 23. kolovoza 2020. godine planinarsku javnost zatekla je vijest o smrti Željka Avdagića „Dede“ koji je preminuo nakon kratke i teške bolesti.
Kao vodič instruktor Hrvatskog planinarskog saveza ova legenda hrvatskog planinarstva odškolovala je niz generacija. Svojim znanjem i iskustvom ostavio je neizbrisiv trag, a napustio nas je kao pročelnik Stanice planinarskih vodiča Zagreb. Popularni „Deda“ u Domovinskom ratu sudjelovao je kao pripadnik Planinske satnije „Velebit“ čega ćemo se prisjetiti u idući recima.
Planinska satnija Velebit osnovana je 1991. godine kada se u Hrvatskom planinarskom savezu oko Jerka Kirigina počela okupljati skupina iskusnih planinara, alpinista i speleologa. Svi oni imali su dvije zajedničke stvari – ljubav prema planinama i ljubav prema Domovini. Te dvije ljubavi odvele su ih u jesen 1991. na Velebit jer su htjeli braniti Domovinu ondje gdje su se osjećali pozvanima. Zajedno s izbjeglim Ličanima lovinačkog kraja i domaćim stanovništvom iz podvelebitskih mjesta formirali su crtu obrane prema okupiranoj Lici. Bili su prepoznatljivi po amblemu na kojemu se nalazio runolist, a njihova uloga bila je prepoznata i na najvišim razinama tako da su 1992. ušli u sastav Glavnog stožera Hrvatske vojske.
Avdagić je rođen 28. srpnja 1947. godine. Zajedno s nekolicinom planinara iz Planinarskog društva „Vrapče“ priključio se Planinskoj satniji Velebit. Među suborcima bio je poznat pod nadimkom „Papak“ čega se prisjetio njegov suborac i dozapovjednik Planinske satnije Velebit Dragutin Baruškin „Rus“:
„Papak nam se pridružio kada smo se uključili u operaciju „Maslenica“ početkom veljače 1993. godine. Bilo ih je 6-7 iz Planinarskog društva „Vrapče“ i on je eto došao s tim nadimkom. Tek sam, sada kada se teško razbolio saznao da ga planinari poznaju pod potpuno drugim nadimkom – Deda.“
U Domovinskom ratu gledao je nekoliko puta smrti u oči. Jednog takvog slučaja iz 1993. godine prisjetio se Avdagić u monografiji Planinska satnija Velebit, autora Tomislava Šulja:
„Jednog ranog jutra, dok sam kuhao kavu, upoznao sam mladog tenkista, koji je prvi put došao na ratno područje, sedam dana nakon mobilizacije. Zanimljivo, on je pobjegao iz JNA kao školovani tenkist. Sjedili smo kraj suhozida visokog dva metra, iza kojeg je bio njegov tenk. Odjednom je odjeknula strašna eksplozija koja nas je stresla, nastao je mrak usred bijela dana. Osjetim da ležim, a ne sjedim. Dignem se i gledam u mladog tenkista, a njemu se vide samo oči. Ostatak tijela je bio zažbukan crnom zemljom i travom. Zanijemio je od iznenađenja, valjda i straha, a ja sam na trenutak oglušio. Drugih posljedica nije bilo. Opet me pomazila sreća. Tenkovska granata pala je s druge strane suhozida, tri metra ispred našeg tenka, napravila je krater i dignula zemlju i kamenje koje nas je zatrpalo. Spasio nas je veliki debeli suhozid.“
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.