Marijan Žunčić rođen je 7. veljače 1960.  godine u Pakracu. Djetinjstvo je s dvije sestre proveo u Lipiku. Ondje je završio osnovnu školu, a srednju u Daruvaru nakon čega je stekao zvanje strojobravara. Prijatelji i rodbina sjećaju ga se kao marljive, vješte, energične i društvene osobe koja je uvijek bila spremna na pjesmu i ples. Zaposlio se u staklani Lipik, a kao mladić natjecao se u streljaštvu na sportskim radničkim igrama. Tada nije bio svjestan da će mu ta vještina trebati u ratnim okolnostima u kojima se našao njegov grad.

U organizaciju obrane Lipika uključio se prije općeg napada na grad koji je započeo u kolovozu 1991. Zajedno sa šogorom Zdravkom Manceom desetak dana proveo je u ljeto ’91. u Virovitici na tajnoj obuci. Već tada bilo je jasno kako će mu pripasti uloga jednog od ključnih ljudi obrane Lipika. Sudjelovao je u dopremanju oružja i uniformi u Lipik, a podjela je često bila vršena upravo u dvorištu njegove kuće u dijelu grada poznatom kao Grabik. U svemu tome mnogo mu je pomagao dr. Ivan Šreter.

Kada je počela bitka za grad branitelji koji nisu bili u policiji okupljaju se u Samostalnu satniju Zbora narodne garde Pakrac. Postrojba je imala pet vodova, a zapovjednik prvog voda koji se nalazio u Lipiku bio je Marijan Žunčić koji je preuzeo ulogu jednog od zapovjednika obrane grada (zapovijedao je obranom zapadnog dijela Lipika). U njegovoj garaži nalazilo se skladište dijela oružja i municije koji su zarobljeni nakon pada vojarne JNA u Polomu kraj Daruvara. 

Prvi put, Marijan Žunčić teško je ranjen sredinom rujna kada uslijed minobacačkog napada na njega i skupinu branitelja srušio svod jedne kuće. Zadobio je teške ozlijede glave i potres mozga, a njegov nemirni duh tjerao ga je na prvu crtu unatoč mučninama i teškim glavoboljama. Dana 29. rujna neprijatelj je topničkom vatrom zasuo položaje branitelja kod tvornice Studenac pa su se oni počeli povlačiti prema centru grada. Ondje je Žunčić ponovno stradao od minobacačke granate, ovaj put mnogo ozbiljnije. Nakon što mu je u lipičkoj bolnici pružena prva pomoć poslan je u Zagreb na Rebro gdje je i preminuo na današnji dan 1991. godine.

Iza sebe ostavio je suprugu Ružicu te  petogodišnjeg sina Antuna i četverogodišnju kćer Marianu. Posmrtno mu je dodijeljen čin bojnika, a pokopan je na zagrebačkom Mirogoju.

Borna Marinić

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.