Stožerni general Petar Stipetić rođen je 24. listopada 1937. godine u Ogulinu u radničko-seljačkoj obitelji. Njegov je otac radio na gradilištima za slabu plaću, a majka se bavila poljoprivredom. Nakon završene gimnazije upisao se na Vojnu akademiju Kopnene vojske JNA.  Zanimljivo, odlučio se za vojnu karijeru jer su mu pokušaji da se upiše na fakultet građevinarstva u Zagrebu propali jer nije uspio osigurati stipendiju, a roditelji nisu imali novaca da mu financiraju studij. Nakon završetka vojne akademije dobio je dužnost u inženjeriji u istočnoj Hercegovini, a kako se pokazao kao pouzdan časnik poslan je na doškolovanje u Beograd. Karijera mu je napredovala, a među ostalim dužnostima, 80-ih godina bio je i zapovjednik obrane grada Zagreba.

U rujnu 1991. Stipetić na poziv predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana prelazi na hrvatsku stranu te je odmah raspoređen na dužnost zamjenika načelnika Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske, generala Antona Tusa. U srpnju 1992. godine general Stipetić postaje zapovjednika Zbornog područja Osijek i slavonskog bojišta. Određene skupine optuživale su ga za pad Bosanske Posavine i fijasko u njezinoj obrani, no Stipetić je takve tvrdnje odlučno odbijao. U prosincu 1992. godine postavljen je za zapovjednika Zbornog područja Zagreb. Nakon uspješno izvedene operacije hrvatskih snaga „Medački džep“ u rujnu 1993., prema uputi Janka Bobetka potpisao je, nakon pritiska UN-a, sporazum o povlačenju hrvatskih snaga s okupiranih područja što je tada narušilo njegovu reputaciju među vojnicima.

Dužnost zapovjednik Zbornog područja Zagreb obnašao je do kolovoza 1994. U operaciji „Bljesak“, u svibnju 1995. godine, general Stipetić je bio koordinator borbenih djelovanja na pravcu Stara Gradiška-Okučani. Kao pomoćnik načelnika Glavnog stožera za borbeni sektor aktivno je sudjelovao u planiranju operacije „Oluja“ u kojoj se raspoređen da zapovijeda obrambenim sektorom Istok jer je postojala mogućnost napada Srbije na Slavoniju kao reakcija na „Oluju“. Ipak do toga nije došlo, a predsjednik Tuđman, shvativši da hrvatske snage ne postižu predviđene uspjehe kod Petrinje, postavlja ga umjesto generala Basarca na čelo Zbornog područja Zagreb. 

Već idućeg dana,7. kolovoza hrvatske snage ušle su u Petrinju, zatim u Hrvatsku Kostajnicu, a u večernjim satima i Glinu. Nakon oslobođenja Gline generalu Stipetiću se obratio general UN-ovih snaga Peters s viješću da se srpske snage namjeravaju predati, te da se zaustavi napredovanje Hrvatske vojske. Dana 8. kolovoza u 14 sati predaju 21. kordunskog korpusa Srpske vojske krajine generalu Stipetiću izvršio je pukovnik Čedo Bulat riječima:

„Evo predajem vam 21. kordunski korpus te čestitam Hrvatskoj vojsci na pobjedi.“

Nakon rata, Stipetić je ostao u vojsci te je 2000. godine imenovan načelnikom Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske,  a na toj dužnosti ostao je do 2003. nakon čega odlazi u mirovinu. Živio je skromno, u stanu u starim vojnim neboderima u Novom Zagrebu, a potkraj života sve je više boravio u Ogulinu. Preminuo je na današnji dan 2018. od posljedica moždanog udara.

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.