Kada su upali u selo “Šiltovi” su najprije Hrvate stjerali u jednu kuću. Srbin Gojko Pavlović, sumještanin ubijenih Hrvata, ostao je u selu, ne napustivši svoje susjede Hrvate, usprotivio se pokolju koji je predstojao. Uporno je ponavljao da ti Hrvati nikada nikome nisu nikakvo zlo učinili, vikom napominjući da je troje djece među tim uhićenicima. Njegove su pokušaje teroristi prekinuli paljbom iz strojnice, ubivši ga na mjestu.

Potom su ubili i zarobljene Hrvate te ih zajedno s kućom zapalili. Selo je potom sasvim uništeno, a danas se do njega jedva može doći šumskim putem i u njemu nitko ne živi. Od ubijenih mještana samo je troje pronađeno dok se za posmrtnim ostacima ostalih, uključujući desetogodišnjeg Darka, četrnaestogodišnju Željku i devetogodišnju Nikolinu još uvijek traga. Za zločin u Gornjim Jamama nitko nije kazneno odgovarao.

Istog dana na pakračkom ratištu započela je akcija oslobađanja istočnog i jugoistočnog dijela Pakraca koji su bili pod kontrolom neprijatelja, te sela Japaga i Šeovica, koja su bila jedna od najvećih srpskih uporišta. Na glavnom smjeru napada išla je varaždinska 104. brigada, odnosno njezina 3. bojna i jedna satnija iz 2. bojne. Njima su pridodani domaći branitelji iz 2. satnije pakračkog 76. samostalnog bataljuna i ona je trebala od pakračke bolnice izbiti na Gavrinicu i tamo skupa s ostalim snagama osloboditi Japagu i Šeovicu. Na lijevom boku napada bile su Specijalna jedinica policije iz Bjelovara „Omega“, Specijalna postrojba „MIG“ sastavljena od studenata s Kineziološkog fakulteta u Zagrebu, pripadnici pakračkog MUP-a, križevačka 3. pješačka bojna 117. brigade HV-a te 3. satnija 76. bataljuna. 

Dio „Omega“, pakračkog MUP-a i 2. satnije 76. bataljuna trebao je Vinogradskom ulicom i Ulicom kneza Branimira također izbiti na Gavrinicu i spojiti se sa 104. brigadom, drugi dio „Omega“, postrojbe „MIG“ i pakračkog MUP-a trebao je ovladati Ulicom Kalvarija i izbiti u Pakračke vinograde, Križevčani su trebali osloboditi Ulicu kralja Tomislava, Strossmayerovu ulicu i Gundulićevu ulicu prema Kusonju, a 3. satnija 76. bataljuna trebala je ovladati predjelom oko pilane i Šokačkim Kusonjama.

Povjesničar Ivan Zvonimir Ivančić istaknuo je kako je akcija bila djelomično uspješna. Napad na Gavrinicu i Pakračke vinograde nije uspio jer su snage neprijatelja bila jednostavno prejake, a hrvatske snage nisu imali dovoljno protuoklopnog naoružanja. U tom napadu hrvatske snage ipak su uspjeli ovladati Šokačkim Kusonjama, predjelu oko pilane, Ulicom kralja Tomislava i Kalvarija, Strossmayerovom i Gundulićevom ulicom. Napad je pokušan i sutradan, ali opet bezuspješno. 

Uz teritorijalne dobitke, pozitivan ishod akcije bilo je i vezivanje neprijateljskih snaga na ovo područje čime je oslabljena njihova obrana na sjeveru i istoku, odnosno pravcima na kojima su napadale požeška 123., virovitička 127. i slatinska 136. brigada Hrvatske vojske. U ovoj akciji, prema dostupnim informacijama život je izgubilo 7 hrvatskih branitelja. Poginuli su Miljenko Banić, Adolf Fogl i Stjepan Lenče, Damir Salopek, Damir Babuk, Slavko Jagarinac i Darko Strugar.

Borna Marinić – HKR – Hrvatski katolički radio/Foto: Josip Ninković

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.