Na današnji dan, 4. kolovoza 1995. godine, u oslobodilačkoj operaciji "Oluja" poginuo je i heroj Domovinskog rata Darko Lisac - Fox.
Lisac je rođen 22. kolovoza 1972. u Glini u obitelji Janka i Slavice (r. Štajdohar). Odrastao je u obližnjem selu Jukinac zajedno s mlađim bratom Igorom. Otac mu je bio direktor poduzeća, a majka ekonomistica. Nakon što je u Glini završio osnovnu školu odlazi u Zagreb gdje završava srednju zrakoplovnu školu. Igrao je nogomet, volio je plivanje i imao je mnogo prijatelja. Njegova je obitelj u srpnju 1991. u bijegu od pobunjenih Srba, koju su okupirali glinski kraj, pobjegla u Zagreb.
S tek napunjenih 19 godina Darko se u rujnu 1991. priključuje obrani Domovine. Najprije kao pripadnik interventnog voda 153. brigade Hrvatske vojske Velika Gorica, a zatim i kao pripadnik 162. brigade Hrvatske vojske Zrin u kojoj se priključio izvidničko-diverzantskoj grupi „Ljute trave“. Koncem studenog 1992. godine pristupio je izvidničkoj satniji 2. gardijske brigade Hrvatske vojske „Gromovi“ s kojom uskoro odlazi u zadarsko zaleđe.
Dugo je iščekivao da se krene u oslobađanje njegovog Jukinca i Gline. Napokon 4. kolovoza 1995. pokrenuta je operacija „Oluja“ no Fox, kako su ga nazivali suborci, nije dočekao oslobođenje svog sela. Poginuo je kod sela Gora između Petrinje i Gline čega se prisjetio Denis Zibar u razgovoru s novinarkom Snježanom Vučković za Dnevno.hr:
„I danas mi je teško govoriti o tome. Lisac je bio mlađi od mene, prijatelj moga mlađeg brata s kojim je izvodio dječje nestašluke, bio je moj prijatelj i susjed. Toga prvog dana Oluje bili smo raspoređeni po grupacijama. Lisac je bio u mojoj grupi čiji sam bio zapovjednik. Teško da će vam sad sve biti jasno, akcije koje se događaju u ratnom vihoru su konfuzne i sve se događa u minutama doslovno. U svakom slučaju, tad je Lisac hodao ispred mene, a kako smo nas trojica bili iz Gline, gledao sam da se rasporedimo ako dođe do bliske borbe, da ne izginemo svi. Hodali smo prema kući u kojoj smo pretpostavljali da su četnici. Lijevo od nas je bio bunker. Jedan od nas je provjerio i rekao da je prazan. Bila je to greška. Lijevo od nas počela je pucnjava, a ja sam samo stigao viknuti: ‘Napad s lijeva! Svi dolje!’ Digli smo se i počeli trčati cik-cak prema bunkeru iz kojega se pucalo. Fox se digao i počeo pretrčavati prema meni. Pao je dva metra od mene. Ležao je na desnom boku prema jarku. Vidio sam na prsima veliku rupu. Suborac Ivša ga je prebacio preko ramena i počeo nositi. Trčali smo prema hladu i tamo ga spustili. Tad je samo izdahnuo, krv se slila iz usta, a oči su ostale otvorene…“
Darko Lisac pokopan je na zagrebačkom groblju Mirogoj, a posmrtno je promaknut u čin časničkog namjesnika. Iza sebe ostavio je suprugu Gordanu i sinčića Antu koji oca nije stigao niti upoznati, niti upamtiti:
“Znam samo ono što su mi rekli o njemu. Divim mu se. Jako bih želio da moj otac to zna, eto, to bih mu želio reći. Divim se i svim dečkima koji su se odazvali u rat, a bili su mlađi od mene danas. Moj otac nikada nije dočekao moje godine.”
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.