U drugoj, obrambenoj fazi operacije „Maslenica“ vodile su se teške borbe u koje se uključila i 2. gardijska brigada koja je bila odlučujući faktor što su hrvatske snage izvojevale pobjedu na novigradskoj bojišnici. Posljednji veliki sukob ondje odigrao se kod sela Paljuv. Prevagu je odnijela odlučnost pripadnika oklopne bojne koji su odigrali ključnu ulogu u odbijanju neprijateljskog napada.
U knjizi „Operacija Maslenica – sjećanja sudionika“ toga se prisjetio zapovjednik tenkovske satnije Dražen Sebastijan:
„Naime, četnici su se spustili gotovo neopazice s njihovog jakog uporišta Debelog brda, koji je imao gotovo strateški značaj budući se s njega mogla vizualno pratiti cjelokupna situacija na terenu, pa tako i raspored naših snaga. Oni su iskoristili element iznenađenja, prikrali se i ušli u selo. Naši su se uspjeli konsolidirati te su uz pomoć interventne skupine 1. bojne i dva tenka uspjeli izbaciti ih iz sela. Tijekom naših sedamnaest dana i noći većina pripadnika Mehanizirane satnije nisu imali prilike skinuti čizme s nogu, zamijeniti čarape, a samo par njih su imali sreću da su se uspjeli jednom otuširati, odnosno otići s borbenog položaja na 2 sata.“
Topnički napadi na položaje hrvatskih vojnika bili su svakodnevni, a stanka između topničke paljbe nikada nije bila dulja od sat vremena. Da je nažalost bila vrlo precizna potvrdio je događaj od 19. veljače 1993. godine kada su život izgubila dvojica mladih tenkista 2. gardijske brigade – Ivan Cindrić i Boris Krivačić. Nesretnih okolnosti prisjetio se Dražen Sebastijan:
„Rano ujutro izvezli su tenk na plato i vršili pripreme za paljbeno djelovanje na i oko tenka. Vjerojatno je neprijateljski izvidnik poslao koordinate mjesta nakojem se tenk nalazio jer je taj dan prva „120-ka“ koju su uopće ispalili pala točno na kupolu tenka. Sreća u nesreći da je vozač zatvorio svoj luk, a Sarma, koji je bio u posadi, otišao do borbenog vozila pješaštva koji je bio u zaklonu 30-ak metara iza tenka tražiti „vatre“ za cigaretu. Sam Sarma poprskan krvlju i dijelovima tijela svojih kolega bio je u šoku shvativši da je za dlaku izbjegao sigurnu smrt. Čuvši preko veze da nešto ne štima uputio sam se prema platou i ugledao naše borbeno vozilo pješaštva. Nešto mi je bilo čudno kad sam vidio iza glave vozača Šoić Goranka još jednu glavu. Pretrnuo sam od jeze kad sam shvatio da je to glava jednog od poginulih tenkista. Jadni Goranko se nije mogao pomaknuti od šoka kao i svi u blizini koji su jednostavno zanijemjeli. Našao sam u sanduk od marende i rukavice, skinuo glavu s vozila te zapovjedniku voda, zastavniku Holendi odmah rekao da makne borbeno vozilo u pozadinu i odmori ljude te operu vozilo. Narednik Mihotić i ja smo zbrinuli tijela tenkista i pomogli ih utovariti u vozilo. Do kraja terena tenkisti se nisu uspjeli psihički oporaviti kao i dio mojih momaka koji su svjedočili toj pogibiji.“
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.