Nakon što je predsjednik Hrvatske dr. Franjo Tuđman otkazao mandat UNPROFOR-u, koji nije opravdao povjerenu mu zadaću reintegracije okupiranih područja, Ujedinjeni narodi utemeljili su 31. ožujka 1995. godine novu mirovnu operaciju – UNCRO.
Ipak nije se promijenilo gotovo ništa, te je postalo očito kako će i nova misija održavati „status quo“ koji nije odgovarao niti Hrvatima niti pobunjenim Srbima koji su odbacili UNCRO. Za njih je bilo neprihvatljivo da nove mirovne snage imaju kraticu koja upućuje da se te snage, pa onda i Republika Srpska Krajina, zapravo nalaze u Hrvatskoj.
Vjerojatno pod utjecajem jasnih naznaka kako UNCRO neće predstavljati priželjkivanu promjenu, hrvatska se diplomacija ipak odlučila za još jedan pokušaj. U iščekivanju izvještaja glavnog tajnika UN-a, koji je trebao biti detaljizirani prikaz operativnih struktura i zadataka UNCRO-a, Granić je glavnom tajniku UN-a Butros Butros-Ghaliju 12. travnja 1995. godine uputio pismo u kojemu je iznio hrvatska očekivanja u vezi s provedbom Rezolucije Vijeća sigurnosti 981 kojom je osnovana nova mirovna operacija.
Ocjenjujući kako spomenuta rezolucija, neki raniji službeni dokumenti UN-a i odluka o otkazu mandata UNPROFOR-a iz siječnja 1995. anuliraju političke aspekte Vanceova plana, Granić je zatražio da sve operacije koje će snage UNCRO-a izvoditi u, kako je naveo, okupiranim područjima, budu organizirane na način koji će zajamčiti njihovu učinkovitu i brzu provedbu. Pritom je naveo kako se pod tim podrazumijeva prije svega: nadgledanje primirja iz ožujka 1994., nadzor nad prometnim pravcima koji su sa slobodnog područja Hrvatske vodili u BiH, potpuna demilitarizacija, razminiranje, uspostava policijskih postrojbi u skladu s etničkom slikom iz 1991. i povratak prognanika.
U pogledu nadzora nad graničnim prijelazima, Granić je zatražio da UNCRO ima pravo (ali i obvezu) zaustavljanja i kontrole svih roba koje se prevoze preko granice, kao i obvezu patroliranja u pojasima između pojedinih graničnih prijelaza. Nove mirovne snage, čiji su brojnost i razmještaj morali biti dogovoreni sa Zagrebom, trebale su biti vrlo mobilne, primjereno opremljene i sposobne za izvršenje spomenutih zadataka. Bit UNCRO-a bila je, kako je na kraju ocijenio, stvaranje uvjeta za postupnu i mirnu reintegraciju onih dijelova Republike Hrvatske koji se nisu nalazili pod nadzorom hrvatskih vlasti.
Bila su to pretjerana očekivanja ministra vanjskih poslova Republike Hrvatske. Kad je, potkraj travnja 1995., Boutros-Ghalijev izvještaj objavljen pokazalo se kako je UNCRO ustrojen na isti način kao i UNPROFOR, uz proširene ovlasti u nadziranju i promatranju. Ipak operacije „Bljesak“ i „Oluja“ skratile su mandat mirovne operacije i u par dana ostvarile ono što UN nije uspijevao godinama – vratiti okupirani teritorij Republike Hrvatske.
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.