Dragovoljac Domovinskog rata, Drago Prša, obrani Hrvatske priključio se 1991. godine kao pripadnik specijalne policije Rakitje iz koje se razvila 1. gardijska brigada „Tigrovi“. S Tigrovima je prošao sva bojišta, no teško je stradao 9. kolovoza 1992. godine u dubrovačkom zaleđu.
Dragovoljac Domovinskog rata, Drago Prša, obrani Hrvatske priključio se 1991. godine kao pripadnik specijalne policije Rakitje iz koje se razvila 1. gardijska brigada „Tigrovi“. S Tigrovima je prošao sva bojišta, no teško je stradao 9. kolovoza 1992. godine u dubrovačkom zaleđu. Kao zapovjednik satnije svoje je ljude vodio na poziciju Popovo polje. Položaj je bio težak, a prije no što mu je metak potpuno raznio dio vilice, sa snajperistom se čuo preko motorole.
Neprijateljski snajperisti često su nam se ubacivali na frekvenciju. Moje je kodno ime bilo Gavran 3. Kad sam se javio, snajperist mi je rekao: ‘Ovdje Mujo iz Trebinja, imam američku pušku za bizone s prigušivačem i sve vas ustaše ću pobiti’. Pitao sam ga gdje je, a on mi je odgovorio da je među nama. Nisam mu vjerovao, no nekoliko minuta kasnije nekoliko mojih ljudi je jako teško ranio.
Metak mu je ušao u usta i raznio cijelu vilicu. Pao je na leđa i osjetio nemoć. Uspio je dopuzati par metara dalje do suborca Dubravka Leskovara koji ga je stavio na leđa i dva sata nosio do sela.
Tamo je bio sanitet. Krvario sam, no ne obilno, a nakon što su mi sanirali ranu, sanitetom su me prevezli u vojnu bazu na Kleku. Kad su mi očistili ranu, transportirali su me do dubrovačke bolnice.
Iako je bio potpuno priseban, svi koji su ga vidjeli bili su uvjereni da ovo teško ranjavanje neće preživjeti. Njegovom ranom bili su zgroženi čak i liječnici u dubrovačkoj bolnici.
“Nisu mi mogli čak ni čistiti ranu. Svojim sam rukama iz te rupetine u vilici bacao zdrobljene kosti, meso, zemlju, kamenje i sasušenu krv. Nakon pet dana transportirali su me na zagrebačku Šalatu. Liječnik mi je pritom rekao: ‘Sinko, imao si jako puno sreće. Trebalo bi proći još ratova i ratova da netko ovako gadno strada i preživi’. Na Šalati me preuzela dr. Naranđa Aljinović. Pregledala me, dala mi antibiotike jer je upala bila strašna i pitala me da li joj vjerujem. Potvrdio sam joj kimanjem glave jer nisam mogao jesti ni pričati. Sve sam pisao na papir. Pri takvim ozljedama vilice obično se uzima dio kosti buta ili podlaktice, no meni je nedostajao prevelik komad, te se doktorica dosjetila uzeti mi dio rebra i presaditi mi ga.”
Nakon operacije koja je trajala 12 sati, Drago Prša mjesecima je učio gutati slinu, žvakati i pričati.
Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.