Nitko ne zna što je ovoga hrvatskoga Ramba natjeralo da samo godinu dana prije rata iz Švicarske dođe u Hrvatsku. Zapravo, nakon svega što je učinio, jasno je da je to učinio isključivo zbog brige za budućnost. Andrija Marić i prije rata je često posjećivao Borovo naselje u kojemu je živio njegov prijatelj Marin Mrdan. U Borovu se, tako, zatekao i tih prvih ratnih dana i odmah se prijavio kao dragovoljac, a Blago Zadro je u njemu prepoznao rođenog borca i izrazitoga individualca čije su ratne zasluge koje su često graničile s ludošću, mnogi branitelji pripisivali sebi, piše Snježana Vučković za portal Dnevno.hr Drago Krpan, njegov suborac iz “Žutih mrava” koji je prošao gotovo sve Andrijine akcije, izjavio je:

“Andrija je znanje za protuoklopnu borbu pretpostavljam stekao u JNA i to je prenosio na nas.”

To svoje znanje Andrija Marić je najbolje iskazao 14. rujna kada je JNA organizirala drugi pokušaj zauzimanja Vukovara napadom na Trpinjsku cestu. Marić i njegovi nalazili su se tada na Lipovačkom putu, na samom ulazu u Borovo Naselje. U dva dana, 14. i 15. rujna neprijatelj je ostao bez tridesetak oklopa. Nekoliko njih je uništio Andrija, a najveći dio skupina “žuti mravi”. O Andriji s velikim poštovanjem svjedočio je i njegov suborac Zoran Sablić:

“Odmah mi se svidio. Imao je 25, 26 godina… Čim su ovdje počele čarke, odlučio je ostati s nama. Kad se zaratilo, pokazao se kao pravi vođa, pokretač. Kako se ono kaže, gdje čovjek neće staviti nogu, on će staviti glavu. Bio je jako hrabar čovjek. Za njega strah nije postojao, sudjelovao je u svim akcijama, poskidao tenkova sigurno koliko i Marko Babić. Bili smo složni kao braća, ali Andrija, to je posebna priča. Veliki ratnik, ali i veliki humanist.”

Andriju prati i jedna nevjerojatno topla priča koju potkrjepljuje izjave njegovih suboraca o humanosti koju je u sebi nosio:

“Andriji je pao u ruke neprijateljski vojnik, tenkist Siniša Jovanov iz Pančeva. Taj mali spasio se iz pogođenoga tenka i nekud se skrio. Pritajio se, slušao naše razgovore i nakon četiri, pet dana skrivanja u nekoj kući i vaganja tko je od nas najnormalniji, odlučio se predati Andriji Mariću. Bio je vojnik JNA. Ispričao je da je mobiliziran tek nekoliko dana prije, da su ih poslali kao janjad na klanje, da je razočaran, da to nije njegov rat, a Andriji se momak svidio pa nije dao da mu dlaka padne s glave. Ovaj mu je iz zahvalnosti stalno nosio punjenje za ‘osu’ i pratio ga u stopu. Kasnije su postali pravi prijatelji, a Jovanov je teško ranjen i danas je invalid Domovinskoga rata. A Andrija… njega smo izgubili.”

Kad je u jesen 1991. poginuo vukovarski vitez Blago Tica, Andrija je odlučio otići na pogreb u Grude, no na povratku za cijelu tu skupinu prijatelja više nije bilo ulaza u Vukovar. Pad grada dočekao je braneći Vinkovce no to nije bio kraj njegova ratnog puta. Njegov ratni put okončan je na Kupresu 10. travnja 1992. godine. Interventni vod, u čijem se sastavu nalazio i Andrija, zbog velike magle i snijega naletio je izravno na banjolučki korpus. Pogođena su dva džipa. U jednom je bio Robert Zadro, Blagin sin, a u drugom Andrija Marić. Pancirno zrno doslovno mu je odnijelo glavu. Toga dana poginuo je veći broj hrvatskih vojnika.

Borna Marinić

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.