Diverzantska podmornica P-01 Velebit hrvatski je proizvod, a predstavlja poboljšanu inačicu podmornice klase Una, kakvih je u razdoblju od 1981. do 1989. izgrađeno šest komada. Razvoj Velebita počeo je za potrebe Jugoslavenske ratne mornarice još 1985. godine, tada pod nazivom P-914 Soča. Građena je u splitskom brodogradilištu za specijalne objekte, a nakon povlačenja JNA uz Splita, u zimu 1991., ostala je nedovršena i devastirana. Naime, pripadnici JNA s nje su uklonili opremu koja se mogla skinuti, tako da je ostala ogoljen, a sačuvali su je radnici brodogradilišta.

Napokon 1993. godine, odlukom admirala Svete Letice, tadašnjeg zapovjednika Hrvatske ratne mornarice, Brodarski Institut iz Zagreba je preuzeo redizajniranje i usred rata započeo s ugradnjom novih sustava. Reprojekt se sastojao u ugradnji dizel generatora i novog sustava upravljanja podmornicom. Trup podmornice produljen je za 140 centimetara, čime je dobiven prostor za ugradnju Končarovog dizel generatora i spremnika za gorivo. Na taj način povećana je autonomija plovidbe jer je nakon ugradnje dizel generatora podmornica sama mogla nadopunjavati vlastite akumulatorske baterije kojima se podmornica napajala. 

Baterije je koristila zbog toga što elektromotori stvaraju nisku razinu buke što je ključno u zadacima koji su joj bili namijenjeni –  diverzantske zadaće, polaganje mina, obavljanje ophodnje i izviđanja, te druge specijalne zadaće. Podmornica nije sudjelovala u borbenim zadaćama iako su tijekom rata postojale neke zamisli za uporabu diverzantskih podmornica u Karinskom moru koje je bilo okupirano do operacije „Oluja“.

Podmornica P-01 Velebit je konačno porinuta 1996. godine, a u rujnu iste godine primljena u flotu Hrvatske ratne mornarice. Ti događaji bili su popraćeni velikom medijskom pažnjom, a kum „Velebita“ postao je general Zvonimir Červenko, tada načelnik Glavnog stožera Oružanih snaga Republike Hrvatske. Njezin prvi zapovjednik bio je Stjepan Korda, a uz šest članova posade podmornica je mogla primiti i četiri diverzanta. Duljina trupa podmornice bila je nešto duža od 21 metra, a sama podmornica je bila podijeljena u tri dijela: pramčani dio, krmeni dio i izlaznu komoru. Bila je predviđena za zorone do 120 metara i plovidbu brzinom od 8 čvorova.

Hrvatska je bila jedna od rijetkih zemalja u svijetu koje su imale svoju podmornicu, njezina posada iskazala se na dvije vojne vježbe, sve do 2001. godine. Tada je baterijama istekao ciklus trajanja, a nove koje su koštale 10-ak milijuna kuna bile su tadašnjoj hrvatskoj vlasti preskupe. Tako je podmornica vrijedna pola milijarde kuna prepuštena zubu vremena i propadanju. Na suhi vez je izvučena 2005. godine, a 2007. donesena je odluka da se podmornica pokuša prodati no traženih 8 milijuna kuna nitko nije ponudio. Tako podmornica i danas, izvana obnovljena, stoji u splitskoj luci Lora kao izložbeni primjerak i podsjetnik na dane kada je „Velebit“ čuvao hrvatski Jadran.

Borna Marinić

Borna Marinić magistar je povijesti koji se niz godina bavi temom Domovinskog rata. Od 2013. uređuje i vodi Facebook stranicu Dogodilo se na današnji dan – Domovinski rat. Autor je više knjiga i dokumentarnih filmova na temu Domovinskog rata, a kao novinar radio je dvije godine u HRT-ovoj emisiji TV Kalendar. Od ožujka 2019. uređuje i vodi emisiju Domoljubne minute na Hrvatskom katoličkom radiju. Vlasnik je obrta CroHis kojim promiče vrijednosti Domovinskog rata.