Radost i sreća – dar maloga Isusa, na poseban način dominiraju na Božić u velikoj obitelji sestara Služavki Maloga Isusa i djece u Stadlerovom dječjem domu Egipat u Sarajevu. Slavlje započeto nakon povratka s polnoćke nastavlja se u pjesmi, molitvi, euharistiji i kod obiteljskog stola. Ova obitelj na Božić nastoji što više vremena biti zajedno, bilo kod malih obveza koje je potrebno napraviti ili, pak, kod odlaska na misno slavlje.

„Na Božić poglavarica kuće upoznaje sestre i djecu s darovima primljenim od dobročinitelja i prijatelja i za njih se upućuju molitve Bogu. Također se čitaju pristigle čestitke. Božić je dan kada sestre obnavljaju svoje svete zavjete i prikazuju život malome Isusu, posvješćujući si da će cijeli život posvetiti Isusu i siromašnima jer se On rodio siromašan u hladnoj i siromašnoj štalici“, ističe za Hrvatsku katoličku mrežu s. M. Ana Marija Kesten, provincijalna glavarica Sarajevske provincije Bezgrešnog Začeća BDM sestara Služavki Maloga Isusa.

Božić – kruna adventskih priprema

Bliža priprema za proslavu rođendana Maloga Isusa u Stadlerovom dječjem domu Egipat počinje, kako naglašava provincijalka Kesten, na prvu nedjelju došašća. „Svake se godine za početak došašća pripremamo na drugačiji način. Sestre i djeca su jako kreativni i svojim idejama motiviraju cijelu zajednicu u pripravi za Božić. Pripremaju se adventski vijenci, prigodni adventski kalendari, dogovaraju se neke posebne karitativne i duhovne aktivnosti koje će biti mali put dobrote i ljubavi prema bližnjima s nakanom da svatko doživi što ljepše i plodonosnije Božićne blagdane. Mise zornice su također sastavni dio pripreme tijekom kojih u katedrali sestre i starija djeca mole krunicu Djeteta Isusa“.

Prva nedjelja došašća posebna je i po jednom tradicionalnom običaju. „Za objedom na prvu nedjelju došašća izvlačimo imena djece i sestara kako bi kroz došašće molili jedni za druge. To ostaje tajna do Badnje večeri kada jedni druge darivamo i tako otkrivamo tko je za koga molio. Neposredno pred Božić posebno se molimo pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, pristupamo sakramentu pomirenja s Bogom, pišemo čestitke svojim bližnjima, prijateljima i dobročiniteljima“.

To je vrijeme kada osmjeh na licima i radost u srcima izmame prijateljski posjeti. „Posjećuju nas naši prijatelji iz različitih zemalja i donose nam darove kako bismo mogli što ljepše i bolje doživjeti da nas Bog ljubi i da se brine za nas posredstvom mnogih dobrih ljudi. I naše sestre iz drugih zajednica misle na nas i pokazuju djelotvornu ljubav sa željom da djeci i onima kojima je to potrebno učinimo nešto lijepo za Božić. Slavlje Božića nam svake godine otvara vrata srca i mnoge dobre ljude upućuje prema nama, a mi također nastojimo ta primljena dobra dijeliti s drugima kojima je potrebno.“

Priprema za proslavu Božića potiče kreativnost kod djece. „Dok su djeca bila manja rado su sestrama crtala svoje crteže za Božić, pravila čestitke koje smo pisali i slali našim prijateljima i dobročiniteljima. Pripremale smo s njima božićne priredbe i bilo je dosta kreativnosti. Danas kada je tehnika sve više prisutna i potrebna za školovanje, malo je umanjena potreba za kreativnim izražavanjem. No, djeca unatoč tome pokažu kreativnost i svojim radom iznenade i obraduju drugu djecu i sestre“.

Badnjak u ozračju običaja iz Stadlerova vremena

Uz Badnju večer vezan je običaj koji je započeo utemeljitelj kuće Egipat prvi vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler. „Na Badnju večer, sve je spremno. Kuća je lijepo ukrašena. Mirisi kolača i drugih slastica osjećaju se u svakom kutku kuće. Svi smo lijepo spremljeni. Svatko je obukao nešto novo, nečim se ponovio i u tome se lijepo osjeća. Divimo se svemu. Obilazimo jedni druge po našim malim zajednicama u kući i pripremamo se za svima dragi događaj procesije s Malim Isusom kojeg nosimo u kapelicu gdje ćemo ga položiti u jaslice.

Ovaj običaj očuvan je u kući Egipat još od vremena nadbiskupa Stadlera. On je uvijek na Badnju večer dolazio u Dječji Egipat. Molio je, pjevao i klanjao se malome Isusu s djecom i sestrama, a potom ih je darivao suhim šljivama, jabukama, orasima i slatkišima. Slavlje se nastavljalo sve do polnoćke na koju su svi zajedno pošli. I danas na Badnju večer nastojimo na sličan način živjeti radost rođenja maloga Isusa. Poslije procesije s malim Isusom do kapelice poglavarica kuće primi maloga Isusa od jednog djeteta koje ga je imalo privilegij nositi i položi ga u jasle. Uz maloga Isusa ostajemo neko vrijeme u molitvi, klanjanju, pjesmi i zahvali za sve milosti“.

Prigoda je to da svatko od prisutnih izrekne svoju molitvu i zahvalu Isusu. S. M. Ana Marija ističe da su najljepše one koje dolaze iz dječjih srdaca. „Bude i ganutljivih molitvi i zahvala da nam orose oči. Po završetku ove večernje molitve kod maloga Isusa druženje se nastavlja u velikoj blagavaonici gdje nas dočeka posna večera i darovi pod borom. Nestrpljenje je veliko jer svi želimo znati tko nas je kroz došašće pratio molitvom i što je tko pripremio za dar. Radosti nema kraja. Iza ovog lijepog druženja svi se spremamo za polnoćku“.

Poseban je doživljaj biti na polnoćki u sarajevskoj katedrali. „Okićena katedrala, jaslice, zvuk orgulja i božićne pjesme uvijek nam diraju srce i vesele nas što pripadamo Bogu koji se rodio za nas, koji nas ljubi i voli, unatoč svim našim slabostima. Po povratku kući s polnoćke nastavljamo naše druženje, čestitanje Božića uz već tradicionalna jela koja su na stolu svake obitelji pa tako i naše. Na sam dan Božića nastavlja se naše zajedničko slavlje u molitvi, pjesmi, euharistiji i kod obiteljskog stola. U kući se osjeća posebni mir, spokoj, radost i sreća na licima svih. To nam je dar našeg maloga Isusa“.

Božić – dan obnavljanja svetih zavjeta

S. M. Ana Marija podsjeća da sestre Služavke Maloga Isusa žive otajstvo Božića cijelu godinu. „Sestre Služavke Maloga Isusa svakodnevno si posvješćuju svoju ovisnost o Malome Isusu i njegovoj Majci Mariji. Nastojimo svaki dan uranjati sve više u tajnu Isusovog utjelovljenja, rođenja i bogojavljenja. To su tri omiljela razmatranja svake sestre. Svakodnevno molimo krunicu Djeteta Isusa i širimo pobožnost prema malome Isusu među našim vanjskim suradnicima Prijateljima maloga Isusa i među svima s kojima surađujemo“.

Kuće Družbe, samostani i kapelice uglavnom nose nazive mjesta i događaja koji su vezani uz Isusovo djetinjstvo. „Oni nas podsjećaju i uprisutnjuju nam više te događaje i njihova značenja za nas. Svaka sestra nosi i medaljicu maloga Isusa oko vrata koju primi kod polaganja prvih redovničkih zavjeta koja je podsjeća na predanje i posvećenje malome Isusu. Također nam je veliko nadahnuće u življenju Božićnog otajstva naš otac Utemeljitelj Josip Stadler koji je bio veliki štovatelj maloga Isusa. Ostavio nam je u baštinu prekrasna razmatranja i molitve u čast Božanskoga djeteta Isusa. Dijete Isus je trajno u srcu svake sestre. Ona brižno pazi i čuva ga u srcu, prepoznajući ga u svima u kojima on pati, na poseban način u malenima, ostavljenima, bolesnima i siromašnima. Za sestre su ljudi u potrebi Dijete Isus i njima radosno i vjerno služe u različitim prilikama života. Sestre svakog 25. u mjesecu slave Božić na spomen rođenja Božanskoga djeteta Isusa i taj dan u zajednicama imaju dan duhovne obnove kada se posebno druže s Malim Isusom“.

Sama svetkovina Božića poseban je događaj za sestre. Provincijalka Kesten ističe da sestre obnavljaju svoje svete zavjete i prikazuju svoj život malome Isusu. „Na Božić je svaka sestra Služavka Maloga Isusa posebno radosna i sretna. Proživljava tajnu rođenja Sina Božjega u betlehemskoj štalici. Razmatra i uprisutnjuje si u dušu i srce sve što se zbilo u štalici. Klanja se ponizno Bogočovjeku koji je sišao s nebesa da nas spasi i privuče još više k sebi. Jednostavno, Služavka Maloga Isusa ostaje trajno u štalici poslužujući s Marijom i Josipom Dijete Isusa. To je najljepši dar koji smo primile od Boga. Za taj dar smo mu zahvalne svim srcem, i radosno pjevamo i slavimo maloga Isusa svojim životom u svim prilikama. Kličemo mu svaki dan po nekoliko puta, često, i kad god imamo priliku: Živio mali Isus! Uvijek u našim srcima!“

Advent i Božić u okolnostima pandemije koronavirusa

Ovogodišnje posebne mjere za sprječavanje zaraze koronavirusom odrazile su se i na mise zornice, rekla je provincijalka Kesten. „Na žalost, zbog pandemije koronavirusa i mjera predostrožnosti nismo bili u mogućnosti ići na mise zornice. Nedostaje nam taj rani jutarnji odlazak niz naše brdo prozvano „Brdo maloga Isusa“ do katedrale. Naš su ranojutarnji put radnici koji rano idu na posao doživljavali kao nešto lijepo i posebno, znali su da se bliži Božić. U novim okolnostima nastojali smo to nadoknaditi molitvom i biti blizu Isusu u našoj, a plamen adventskih svijeća poticao nas je na Krista, svjetlo koje će skoro doći“.

Sestre su morale ove godine odgoditi tradicionalni humanitarni koncet i prodajnu izložbu za potrebu školovanja djece. „Već duži niz godina nastojale smo pred početak došašća organizirati tradicionalni humanitarni koncert i prodajnu izložbu čiji prihod ide za školovanje naše djece. Bio je to lijep događaj za našu zajednicu kao i za mnoge naše prijatelje i dobročinitelje. Na žalost, zbog trenutne situacije pandemije morale smo to ove godine otkazati. Ipak, mnogi su nas se sjetili i poslali su nam dar na čemu smo im zahvalni“.

Draga tradicija u božićno vrijeme je i posjet kardinala Vinka Puljića. „Naš kardinal nam je svake godine dolazio čestitati Božić. U tom je pohodu nastavljao tradiciju čestitanja našega utemeljitelja nadbiskupa Stadlera. Susret s našim pastirom na sam Božić za nas je posebni događaj, radost i privilegij. Ove godine bit će teško i sigurno bez posjeta. Ali, vjerujemo da ćemo naći načina i putem virtualnih mreža pozdraviti našeg Nadbiskupa, čestitati mu Božić i otpjevati koju božićnu pjesmu“.

Stadlerov dječji dom Egipat – kuća dobročinstava Božje providnosti

S. M. Ana Marija podsjeća da je sam nadbiskup Josip Stadler osnovao kuću Egipat u sarajevskom naselju Bjelave 1899. svega devet godina nakon utemeljenja Družbe sestara Služavki Maloga Isusa. „Prva Stadlerova ubožnica u ulici Mjedenici u Sarajevu bila je pretijesna za nekoliko zbrinutih siromašnih starica, pedeset djevojčica i nekoliko dječaka. U mjesecu rujnu 1898.g. u svoju novu kuću, Kuću maticu Družbe nazvanom ‘Betlehem’ na Bjelavama preselile su sestre i djevojčice. U trošnoj i staroj ubožnici ostale su siromašne starice, dječaci i nekoliko sestara koje su se brinule o njima. Osjetivši žalost u srcu zbog loših uvjeta u kojima su ostale živjeti starice i dječaci sa sestrama, nadbiskup Stadler je odlučio već iste godine kupiti još jednu kuću blizu Betlehema na Bjelavama u kojoj su se nakon godinu dana preselili svi iz siromašne ubožnice. Tu novu kuću nazvao je ‘Egipat’ kako bi bila sklonište svima koji su u raznim nevoljama i pogibeljima života. Sestrama je povjerio zadatak da ta kuća mora biti utočište za djecu kao što je zemlja Egipat bila utočište i samom malom Isusu“.

Kuća Egipat bila je mnogoj djeci topli dom kroz dugu povijest. „Prema nekim podacima kroz kuću je od osnutka do 1949. godine prošlo više od 10.000 djece. Na žalost komunističke su vlasti 1949. oduzele sestrama kuću, protjerali su ih iz Bosne, a djecu ostavili na milost i nemilost tadašnjem društvu. Sestrama je kuća vraćena nakon zadnjega rata 1996. godine. Nebrigom i ratom uništenu kuću sestre su obnavljale tri godine, te su 1999. godine ponovno otvorile vrata djeci u potrebi. Od tada do danas u kući je zbrinuto 86 djece.“

Dragocjen je svaki dar dobročinitelja

Provincijalka Kesten pojasnila je kako se uzdržava samostan i Stadlerov dječji dom Egipat. „Uzdržavamo se ponajviše radom sestara i od darova dobrih ljudi koji misle na nas i podržavaju nas u našem poslanju. Puno nam znači svaki pa i najmanji dar koji je darovan s pravom nakanom, jer tim darovima možemo pomoći djeci i mladima da budu sretni i radosni, da odrastaju u toplom obiteljskom domu u radosti i ljubavi. Posije rata postojala su kumstva kojima se pomagalo djeci u školovanju. Danas toga više nema. U svijetu je sve više siromaštva i raznih nevolja, ratova, potresa, tako da mnogi koji mogu pomagati i to žele, usmjeravaju svoja sredstva drugima koji su još potrebniji. Bogu hvala!“

Za djecu su, kako ističe, od iznimne važnosti prijateljstva. „Uz materijalna sredstva koja su važna za život, rekla bih da je važno održavati prijateljstvo s djecom. Neki od njih nemaju nikoga. Puno im znači kad netko pita za njih, nazove ih, čestita rođendan, posjeti ih… Mislim da je za njih najteže kad dođe vrijeme odlaska i osamostaljivanja. Tada im je potrebna posebna pažnja i naša podrška uz materijalnu pomoć bez koje je teško krenuti u život“.

Djeca kada odrastu i ostamostale se rado posjećuju sestre i dom gdje su proveli svoje djetinjstvo i mladost. „Mogu reći da su ti susreti lijepi i radosni. Uvijek se rado susrećemo. Po dolasku u kuću, sada već odrasli mladi ljudi, žele vidjeti svaki kutak kuće koji ih veže za njihovo djetinjstvo i mladost. Pričaju se priče i dogodovštine iz školskih dana, igre i druženja, putovanja, ljetovanja… Mladi nas žele upoznati sa svojim životnim odlukama, snovima, obiteljima koje su neki stvorili, s djecom, itd. Jednostavno, lijepa priča života se nastavlja u svakom susretu… Život ide dalje, ali oni ne zaboravljaju gdje su odrastali, imali obitelj, prijatelje, majke i sestre i na odlasku se svi rastaju s riječima: Do ponovnog susreta…“

A, jedan od ponovnog velikog susreta mogao bi biti uskoro. S. M. Ana Marija otkriva o čemu je riječ: „Još nas malo vremena dijeli od 15. siječnja 2021. kada će biti 25. obljetnica ponovnog povratka sestara u naš Egipat. Kroz to vrijeme ispisana je ponovno lijepa povijest mnoge djece u ovoj kući. Za sada zahvaljujemo Bogu što nam je dao tu milost da smo dobile našu kuću na korištenje, u kojoj je utkana duga povijest naše Družbe i služenja u njoj, što smo u njoj primile veliki broj djece i pomogli im da se osamostale i krenu radosno u život. Nastojat ćemo kroz sljedeće tri godine pripremiti monografiju o povijesti Stadlerovog Egipta kroz 125 godina, te organizirati susret mladih koji su ovdje pronašli svoj topli dom. Pred nama je vrijeme, te se nadam da će biti i još nekih drugih inicijativa za ovaj jubilej. Sve s pouzdanjem u Boga, računajući uvijek na Božju pomoć i pomoć dobrih ljudi za koje svakodnevno molimo i zahvaljujemo što s nama hode putem vjere nade i ljubavi. Živio Mali Isus!“.