Od 2016. Chris Koch na svom skejtbordu sudjeluje u maratonskim utrkama diljem svijeta. Debitirao je u Calgaryju gdje je zbog svog izgleda, ali i uspjeha, pobudio mnogo medijske pozornosti. Ubrzo je pokrenuo projekt "Ako mogu ja" u nadi da će ohrabriti druge da žive svoj život do najvećeg potencijala. Danas radi kao farmer, motivacijski govornik i putuje po svijetu. Donosimo njegovu životnu priču.
Rođen sam i odrastao na maloj stočarskoj farmi u Nantonu, Alberta, Canada, piše Chris Koch na svojoj mrežnoj stranici “If I Can (Ako mogu ja). Rano u mom životu bilo je sasvim jasno da me neće odgajati sa sažaljenjem. Nekoliko sati nakon mog rođenja, kad je moja baka doznala da je dobila zdravog unuka, ali bez obje ruke i noge, rekla je: „Bruce (moj otac) nikada nije dovršio ništa što je započeo“. Njen neobičan smisao za humor razlog je zašto je moje odrastanje bez ruku i nogu bilo prilično lako.
Chris na svom prvom skejtbordu / Foto: Facebook
Moja je obitelj mogla s mojim invaliditetom postupati kao s totalnom tragedijom, ali umjesto toga odlučila je sve to uzeti u obzir i iskoristiti situaciju najbolje što je mogla. Na koncu, još uvijek sam imao dobru glavu na ramenima…a uz to je sve moguće.
Odrastao sam kao i svako drugo dijete iz malog grada. Igrao sam cestovni hokej i bejzbol s djecom mojih godina. Radio sam nestašluke u školi i imao sam problema s roditeljima kad moje ocjene nisu bile dovoljno dobre. Pomagao sam djedu u poljoprivredi kad god sam mogao. Život je bio prilično normalan. Naravno, morao sam raditi stvari malo drugačije i možda mi je trebalo malo više vremena da dovršim zadatke. Ali bio sam odlučan da budem baš kao i ostali i prema meni su se uvijek ponašali kao i prema drugoj djeci.
Odrastao sam kao i svako drugo dijete iz malog grada. Igrao sam cestovni hokej i bejzbol s djecom mojih godina. Radio sam nestašluke u školi i imao sam problema s roditeljima kad moje ocjene nisu bile dovoljno dobre.
Nakon završetka srednje škole preselio sam se u grad Calgary kako bih nastavio visoko obrazovanje. Par godina kasnije preselio sam se na istok u Ottawu i nastavio studij povijesti i psihologije na Sveučilištu. Počeo sam raditi s dobrotvornom organizacijom War Amps osnovanom 1918. radi zadovoljavanja potreba ratnih amputiranih.
Kroz CHAMP program djeca amputiranih udova potiču se da prihvate svoje amputacije i razviju pozitivan pristup izazovima. Program je pomogao tisućama djece širom Kanade koja su ili rođena bez udova ili su ih izgubila uslijed nesreća.
CHAMP je 1975. pokrenuo Cliff Chadderton, čovjek koji je svoj život posvetio poboljšanju života drugih. Cliff je bio i uvijek će biti sjajan mentor u mom životu. Primjer koji je dao meni i mnogim drugima i danas slijedim.
Cliff Chadderton i Chris Koch / Foto: ifican.ca
Nakon odsustva od kuće otprilike pet ili šest godina bilo je vrijeme za povratak u južnu Albertu. Kad sam se vratio u Calgary imao sam priliku surađivati s jednom od najčudesnijih tvrtki West Jetom. Mogao sam raditi u zrakoplovnoj industriji kao i vratiti se poljoprivredi. Povratak u južnu Albertu također mi je pružio priliku da počnem raditi na projektu “Ako mogu ja”. Prvotno je započelo kao ideja o putopisnoj emisiji pod geslom “Ako mogu ja”, ali vrlo brzo pretočio se u veći projekt i poruku koju prenosim putem videozapisa na YouTubeu, kao i u školama, na konferencijama i raznim drugim događanjima i mjestima.
Jedna od najdražih Chrisovih fotografija snjimljena u Kambodži / Foto: Facebook
I dalje nastavljam raditi u poljoprivredi i stočarstvu. Kad nisam na terenu putujem po svijetu kao motivacijski govornik. To mi omogućava da potičem svoju strast prema putovanjima kao i da podijelim svoju priču i svoja iskustva u nadi da ću ohrabriti druge da žive svoj život do najvećeg potencijala. Jer ako mogu ja…
Foto. Facebook
Foto: Facebook
Foto: Facebook
Foto: Facebook