I ove godine u emisiji HKR-a 'Božić u stihu' svakoga dana donosimo stihove naših pjesnika koji su opjevali Isusovo rođenja i veličinu božićnoga otajstva. Danas na Božić s nama je Rajmund Kupareo, svećenik dominikanac, pjesnik, kršćanski mislilac i estetičar. Njegove stihove u programu HKR-a možete čuti u 8, 10 i u 18 sati.
BOŽIĆ
Svake Svete noći On dođe k’o dijete
I legne u jasle na bijelom oltaru,
A kad ga kroz crkvu o ponoći nose,
Rado gleda bake kako suze taru.
Veselo se smješka kad mu ljube noge
(One što na križu bijehu popljuvane),
On, zacijelo, znade tlapnju naše djece,
Da poljubac majčin liječi srca rane.
U jaslama drži ruke raširene
Grabovnica: Jedne od najvećih jaslica u RH novost su Božićne priče Salajevih (Foto: Damir Spehar/PIXSELL)
Kao da mu duša želja mori neka,
Kao da bi htio da Ga netko digne,
Kao da povratak još nečiji čeka.
O, te ruke drage, ruke raširene,
Na zagrljaj sveti svaku dušu sile.
Niti jedan čas se sklopit’ nisu htjele.
Pa ni onda kad su mrtve, žute bile.
Nepomičan tako leći kroz dva tjedna,
A narodi k Njemu sa svih strana stižu,
O zašto On uvijek nepomičan leži
U jaslama, na oltaru i na križu?
Rajmund Kupareo, rođen 1914. u Vrboskoj na Hvaru, bio je svećenik dominikanac, izrazito religijski pjesnik, kršćanski mislilac i estetičar. Nakon Drugoga svjetskoga rata, niz godina, živio je u Čileu gdje je bio sveučilišni profesor estetike i aksiologije te je dosegnuo naslov čileanskoga akademika. Kupareove zbirke nastajale su i objavljene u tuđini. Pjevao je o različitim religioznim temama, fascinacijima prirodom i zavičajno-domoljubnim temama. Njegova lirika, snažno obilježena kršćanskom duhovnošću, težila je koliko onostranomu, toliko je ukorijenjena u ovostrano, u konkretan život koji se produhovljuje i posvećuje. Njegova je pjesnička osobnost, bez obzira na filozofsku i teološku naobrazbu, sazdana na poniznosti i jednostavnosti. U hrvatskoj poeziji 20. stoljeća, u njezinu krilu kršćanskoga nadahnuća, tvori autentičan i samosvojni glas. Pjesma ‘Psalam hrvatskih pastira u Svetoj noći’ posadašnjuje univerzalnu poruku Objave i smješta je u kontekst hrvatske nacionalne tradicije: Isusovi suvremenici – nekoć Židovi u Palestini – ovdje su Hrvati, pastiri, ribari i težaci u svojoj današnjoj sredini. Kupareova poezija ukorijenjena je duhovno-kulturološki u vlastiti narod i nastoji osvijetliti ovo naše doba povijesti kao povijest spasenja. Rajmund Kupareo preminuo je 1996. u Zagrebu.
GLAZBA:
Klapa Maslina “Božić je”
Kićo Slabinac “Kakva to svetlost”
Klapa Bunari “Kad se Isus ditić u Betlemu porodi” (kolenda Stari Grad)
Cubismo “U to vrijeme”