Socijalni nauk Crkve poznat je po svojim socijalnim dokumentima, primjerice socijalnim enciklikama u kojima se obrađuju različite teme koje se tiču aktualnih socijalnih problema i pitanja u danom povijesnom razdoblju te društvena dimenzija vjere. Do sada su, između ostalih, obrađene teme poput rada i radničkih prava, obnove društvenog poretka, supsidijarnosti, socijalne pravednosti, rata i mira, razvoja naroda, obitelji, solidarnosti, siromaštva, pada komunizma, kapitalizma, civilnog društva, bratstva, etike u području ekonomije, dostojanstva ljudske osobe, okoliša, globalnih kriza kao što je pandemija te brojnih drugih. Uočljivo je da do sada još nije izdan socijalni dokument koji bi bio posvećen temi žene, iako se ta tema adresira u nekima kao u apostolskoj pobudnici pape Ivana Pavla II. iz 1981. godine „Obiteljska zajednica“. I dok se u kontekstu brojnih kriza s kojima se svijet u našem vremenu suočava može postaviti pitanje: „Ne postoje li druge teme koje su važnije?“, iz perspektive socijalnog nauka Crkve postavlja se pitanje: „Nije li upravo pitanje žene jedna od tih tema?“

Naime, kao što je „radničko pitanje“ bilo jedno od gorućih pitanja 19. stoljeća, tako se može reći da je „žensko pitanje“ postalo jedno od velikih pitanja 20. stoljeća. Način na koje se je ono rješavalo u 20. stoljeću ima direktne posljedice ne samo na način uključivanja žene u društvene službe i njezin društveni položaj nego i na samu obiteljsku dinamiku, odgoj djece, a time i građana koji će oblikovati budućnost društva te stabilnost bračne zajednice uzimajući u obzir porast stope razvoda. Doprinos žene društvenom razvoju i općem dobru, kako povijesno iskustvo pokazuje, neupitan je.

Crkva kao jedna od društvenih institucija može i preko svog socijalnog nauka dati doprinos društvenom pitanju žene. Značajno je da pontifikati posljednjih papa ukazuju na prisutnost svijesti o važnosti toga pitanja. Primjerice, da je papi Benediktu XVI. „žensko pitanje“ bilo važno pokazuje i činjenica da je 2010. i 2011. posvetio niz od više od 15 kateheza upravo ženama u povijesti Katoličke Crkve, što je bila svojevrsna novost. Time je papa Benedikt XVI. sustavno osvijetlio važan crkveni i društveni doprinos žena u povijesti. Papa je obradio, primjerice, sv. Hildegardu iz Bingena, sv. Klaru Asišku, sv. Elizabetu Ugarsku, sv. Brigitu Švedsku, sv. Katarinu Sijensku, sv. Ivanu Aršku te brojne druge žene.

Osobito je iznenađujuće i antikonformistički bilo kada je papa Benedikt XVI. proglasio ne samo svetom nego i crkvenom naučiteljicom sv. Hildegardu iz Bingena koja je živjela u 12. stoljeću te je bila benediktinska opatica, umjetnica, skladateljica, farmaceut, pjesnikinja, propovjednica i teologinja. Iznenađujuće je bilo zato jer je crkvena hijerarhija kroz povijest prema sv. Hildegardi bila distancirana, a njezino djelovanje obuhvaćalo je i aktivnost u političkom životu svoga vremena jer je poticala na reforme za opće dobro. Upravo je papa Benedikt XVI. to prepoznao i prilikom njene kanonizacije 10. svibnja 2012. godine istaknuo da su u Hildegardi izražene najplemenitije vrijednosti ženstvenosti.

Iz perspektive socijalnog nauka Crkve „žensko pitanje“ obuhvaća ne samo različite staleže u kojima žene ostvaruju svoje poslanje nego i konkretne povijesne i društvene okolnosti u kojima one žive, ali ih i svojim doprinosom na različite načine, posredno ili neposredno, oblikuju. Svojim katehezama o ženama u povijesti Katoličke Crkve papa Benedikt XVI. upravo je to istaknuo i time dao važan doprinos u pripremi puta za izdavanje jednog socijalnog dokumenta u budućnosti posvećenog ženskom pitanju. „Žensko pitanje“ iz te perspektive nije samo pitanje koje treba riješiti nego i preko žena mogu dolaziti rješenja na probleme s kojima se suočavaju kako Crkva tako i društvo, kao što je i povijest pokazala. Najizvrsniji primjer je Blažena Djevica Marija, na što i pape u svojim socijalnim dokumentima neprestano podsjećaju.

Marijana Kompes docentica je socijalnog nauka Crkve na Katedri za teologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Teologiju je diplomirala na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kršćansku socijalnu etiku doktorirala je na Katoličko-teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču. Na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Beču diplomirala je politologiju.