Drago mi je da u emisiji “Blago socijalnog nauka Crkve” mogu govoriti o novoj socijalnoj enciklici pape Franje “Fratelli tutti. O bratstvu i socijalnom prijateljstvu”. Riječ je o već drugoj socijalnoj enciklici pape Franje koju je simbolički potpisao 3. listopada na grobu sv. Franje Asiškoga u Asizu,  a sama enciklika je službeno predstavljena dan nakon toga, 04. listopada ove 2020. godine u Vatikanu.  Kao što je to uobičajeno u papinskim dokumentima naslov dokumenta se zove prema prvim riječima. Ova nova socijalna enciklika započinje riječima „Fratelli tutti“, riječima sv. Franje iz poznatih Opomena u kojima se Asiški svetac obraća svojoj braći, a papa Franjo će već u prvoj rečenici naglasiti „svoj braći i sestrama“! Sv. Franjo je i ovaj puta nadahnuo papu Franju da svoju novu socijalnu encikliku posveti bratstvu i socijalnom prijateljstvu. Ovdje se želimo ukratko zaustaviti na, gotovo zaboravljenoj, riječi bratstvo odnosno sveopće bratstvo. 

Značenje riječi bratstvo se tumači u odnosu na činjenicu da su svi ljudi sestre i braća, a razumljivo je svakom čovjeku kako bi trebali živjeti braća i sestre. Trebali bi živjeti u miru, slozi, jednakosti, slobodi, međusobnom razumijevanju i pomaganju kada se netko od tih sestara i braće nađe u nekoj nevolji. Ili kada primjerice netko od braće na životnom putu upadne u određene nevolje tada bi trebalo biti normalno da druga braća i sestre pomognu onom ili onima koji se nalaze u nevolji. Tako to proizlazi iz nakane Boga, Stvoritelja, koji je stvorio svijet i čovjeka kao vrhunac stvaranja. Upravo čovjeku je u Božjim planovima povjerena zadaća upravljati svijetom da svi ljudi mogu živjeti kao sestre i braća. 

Nažalost, to prvotno i iskonsko u Božjim planovima sa svijetom i čovjekom se poremetilo do te mjere da u svijetu prevladavaju ratovi, ubijanja, istrebljenja, Zatim, s jedne strane manjina bogatih a s druge strane  većina siromašnih, štoviše tako siromašnih da i danas ljudi umiru od gladi. A prema Božjem planu, prema sveopćem bratstvu, trebalo bi biti potpuno drukčije od onoga što se trenutačno događa u svijetu. Umjesto ratova, trajnog naoružavanja, nemira u raznim dijelovima svijeta i na stotine tisuća migranata koji traže bolje mjesto pod suncem – prema prvotnom Božjem planu – svaki čovjek na ovoj zemlji trebao bi živjeti dostojno čovjeka. To drugim riječima znači imati kruha i ruha, potrebne uvjete za obrazovanje i normalan život u obitelji i društvu kako bi mogao razvijati svoje sposobnosti koje mu je rođenjem dragi Bog darovao. Drugim riječima, mogli bismo reći čovjek je poremetio prvotne Božje nakane i planove. Tako je on, čovjek, uzrokom svega lošega što se i danas događa u svijetu. 

Kako to promijeniti, kako pobuditi u ušima i srcima današnjega čovjeka svijest da su svi ljudi braća i sestre te da je potrebno mijenjati poremećene odnose u današnjem svijetu? Je li to uopće moguće, odnosno tko je danas toliko utjecajan u svijetu da bi ga ‘moćnici ovoga svijeta’ koji silom moći, kapitalom i konačno oružjem vladaju, mogli čuti i počeli mijenjati odnose u svijetu na bolje? Što u tom kontekstu znači riječ rimskoga biskupa koji dolazi iz Latinske Amerike, pape Franje? To su pitanja koja mogu obeshrabriti, ali jednako tako pitanja s kojima se kao ljudi i – nadasve – kao kršćani moramo suočiti. 

Papa Franjo je svjestan situacije u kojoj živimo,  a napose nepravdi i snage ‘moćnika ovoga svijeta’. No, Papa je svjestan također snage Božje Riječi, snaga i sposobnosti koje posjeduje svaki čovjek koji svojim načinom života može postupno mijenjati stvari na bolje u svojoj sredini. I zato poziva sve nas kao kršćane i katolike, ali i sve ljude dobre volje, da s njime sanjamo i stvaramo bolji svijet, svijet sveopćega bratstva. Jesmo li u ovom vremenu radikalizacije javnoga prostora u Hrvatskoj spremni sanjati o promjenama na bolje u hrvatskom društvu? Jesmo li se kao kršćani kadri izdići iznad prevladavajućeg negativnog koje truje hrvatski javni prostor? Ili smo se već pomirili s „negativnim oko nas“ tako da više nismo kadri ni sanjati ono drukčije i bolje! Papa Franjo nudi novu socijalnu encikliku  u nadi da ćemo se „pokazati sposobnima odgovoriti novim snom o bratstvu i socijalnom prijateljstvu koji neće ostati samo na riječima“ (Fratelli tutti, br. 5). Poput sv. Franje Asiškoga i danas je moguće  sanjati bolja vremena u kojima iskonska ideja bratstva neće biti samo iluzija nego ostvareni  san u kojem će svaki od nas imati važnu ulogu i  značajno mjesto.

Mons. prof. dr. sc. Stjepan Baloban, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK i profesor socijalnog nauka Crkve i moralne teologije na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.