Bogat teološki doprinos pape Benedikta XVI., koji se osvješćuje u danima nakon njegove preminuća, obuhvaća i socijalni nauk Crkve. Možemo reći da je upravo taj papa Crkvi našeg vremena podario aktualno objašnjenje ili definiciju socijalnog nauka Crkve.

Prema papi Benediktu XVI. socijalni je nauk Crkve: „ljubav u istini u društvenim pitanjima“ (caritas in veritate in re sociali): navještaj Kristove istine ljubavi u društvu. Taj je nauk služenje ljubavi, ali u istini (CiV, br. 5). Tu je definiciju, kao i njezino objašnjenje, papa formulirao u svojoj socijalnoj enciklici iz 2009. godine čiji naslov odražava bit definicije socijalnog nauka Crkve, a glasi „Ljubav u istini“ (Caritas in veritate).

Ovo objašnjenje socijalnog nauka Crkve možemo razumjeti pod vidom njezina dva dijela koja čine jednu cjelinu, a to su teološki i društveni dio.

Teološki dio je kristocentričan i njime papa Benedikt XVI. podsjeća na temeljan izvor socijalnog nauka Crkve bez kojeg on ne može biti shvaćen. To znači da izvor, temelj socijalnog nauka Crkve, nije u nekoj društvenoj teoriji nego u dinamici primljene Božje ljubavi koju je objavio i ostvario Isus Krist (Iv 13,1) te razlio u srca vjernika „po Duhu Svetom koji nam je dan“ (Rim 5,5). Tu je temelj činjenice da je socijalni nauk Crkve sastavni dio vjere, a ne neki izborni element koji vjernik može ili ne mora uključiti u svoju vjerničku, a time i društvenu praksu. Papa Benedikt XVI. nastavlja da upravo živo iskustvo Božje ljubavi osposobljava vjernike da i sami budu „oruđe milosti“ kako bi „dalje izlijevali Božju sebedarnu ljubav i pleli mreže ljubavi“ na onom mjestu u društvu gdje djeluju. Iz te dinamike primljene i darovane ljubavi, kako ističe papa Benedikt XVI., izvire socijalni nauk Crkve (CiV, br. 5).

Drugi dio papina objašnjenja što je to socijalni nauk Crkve odnosi se na društvenu dimenziju. U nastavku na prethodni teološki dio papa polazi od središnjeg kristološkog pojma, a to je ljubav, i ističe kako je ljubav u prošlosti kao i danas bila pogrešno shvaćena i posljedično isključena iz etičkog života, a sve s ciljem da njezino ispravno vrednovanje bude onemogućeno. Osobito u društvenom, pravnom, kulturnom, političkom i ekonomskom okruženju, kada se govori o moralnim odgovornostima, ljubav nerijetko biva proglašena nepotrebnim kriterijem. Zato je, kako ističe papa Benedikt XVI., potrebno povezati ljubav s istinom. Danas u društvenom i kulturnom kontekstu koji istinu relativizira, za nju ne mari ili ju čak odbacuje, to je nemala zadaća (CiV, br. 2). Povezivanje ljubavi s istinom na svakoj društvenoj razini iznimno je važno jer, kako papa Benedikt XVI. upozorava: „ljubav bez istine upada u sentimentalizam postajući praznom ljušturom koju je moguće ispuniti kako se komu prohtije. U kulturi bez istine taj je rizik za ljubav koban. Tada ljubav postaje tek plijenom prolaznih i subjektivnih emocija i mišljenja, riječ zloporabljena i razobličena sve do toga da počinje označavati ono što je istinskoj ljubavi oprečno“ (CiV, br. 3). Ovime papa Benedikt XVI. aktualizira već postojeći govor socijalnog nauka Crkve o ljubavi u društvenom životu na političkoj, gospodarskoj i kulturnoj razini koju, kako i Kompendij socijalnog nauka Crkve ističe, treba pretvoriti u trajnu vrhovnu normu djelovanja da bi se društvo učinilo čovječnijim, dostojnim osobe (Kompendij, br. 582). Ono što socijalni nauk Crkve poznaje kao „socijalnu ljubav“ i „političku ljubav“, papa Benedikt XVI. dodatno obogaćuje kriterijem istine. Tako je definirao socijalni nauk Crkve kao „ljubav u istini u društvenim pitanjima“ te ju u svojoj socijalnoj enciklici „Ljubav u istini“ primijenio na konkretne društvene teme, kao što su ljudski razvoj u našem vremenu, osobito razvoj naroda; bratstvo; ekonomski razvoj; civilno društvo; prava i dužnosti; okoliš; suradnja ljudske obitelji i tehnika.

Papa Benedikt XVI. svojim je objašnjenjem  i definicijom socijalnog nauka Crkve pružio važan orijentir za življenje socijalne dimenzije vjere koja se može sažeti i njegovom mišlju da „ljubav blista jedino u istini i samo je u istini moguće ljubav vjerodostojno živjeti“ (CiV, br. 3).

Marijana Kompes

Marijana Kompes docentica je socijalnog nauka Crkve na Katedri za teologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Teologiju je diplomirala na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kršćansku socijalnu etiku doktorirala je na Katoličko-teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču. Na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Beču diplomirala je politologiju.