Odnos Crkve i kršćana prema svijetu je od početka kršćanstva bio iznimno važan za evangelizaciju, to jest za širenje radosne vijesti evanđelja. U tom odnosu se sa strane Crkve „griješilo“ nekada i danas. Nekada, posebno u srednjem vijeku predstavnici Crkve su zbog materijalnih pogodnosti imali katkad veći, a katkad manji utjecaj na društveno – politički život što je negativno utjecalo na konkretni život vjernika, a onda i na poslanje Crkve u svijetu. Danas, posebno u Europi, na različite načine se nastoji „izgurati“ Crkvu, a time i vjernike, članove Crkve, iz javnoga života. O tome, kao uostalom i o mnogim drugim važnim  crkveno – društvenim pitanjima, na jasan je način progovarao  papa Benedikt XVI. 

Znakovite su u tom kontekstu njegove riječi na susretu mladih, koji se održao 17. i 18. lipnja 2008. godine u Sidneyu, u Australiji. Papa Benedikt XVI. je poručio mladima: „Previše smo često uronjeni u svijet koji bi htio staviti Boga ‘po strani’. U ime slobode i ljudske autonomije, Božje ime je prešućivano, religija je svedena na osobnu pobožnost, a vjera je odstranjena iz javnoga života“. Što se, prema papi Ratzingeru, zapravo događa? Na istom susretu mladih u Australiji papa Benedikt XVI. je to šire protumačio ukazujući na opasnost sekularizma odnosno sekularističke vizije svijeta. Danas postoje mnogi, naglašava Benedikt XVI., „koji zahtijevaju da se Boga ostavi ‘na klupi’, i da religije i vjera, prihvatljive na individualnom planu, trebaju biti isključene iz javnoga života ili upotrijebljene samo za ostvarenje ograničenih pragmatičnih ciljeva.“ Ta, prema papi Benediktu XVI., „sekularistička vizija pokušava objasniti ljudski život i oblikovati društvo s malim ili nikakvim odnosom prema Stvoritelju. Riječ je o viziji koja za sebe smatra da je neutralna, nepristrana i da poštuje svakoga. U stvari, kao i svaka ideologija, sekularizam se nameće kao globalna vizija. Ako je Bog nevažan u javnom životu, onda se društvo može oblikovati bez Boga“. 

Papa Franjo je u svojem pontifikatu više puta upotrebljavao pojam sekularizam pa i pojam sekularna država. No, iznimno je važno vidjeti u kojem je kontekstu govorio o sekularizmu jer o tome ovisi i značenje pojma sekularizam za papu Franju. U nekim slučajevima sekularizam odnosno sekularna država je za Papu pozitivan pojam, primjerice kada je riječ o muslimanskim državama ili kada je  riječ o francuskom društvu i državi koja je u Europi specifična upravo po potpunoj odijeljenosti vjere i vjerskoga od javnoga prostora.  Pojedinci i skupine koji se u Hrvatskoj zauzimaju za sekularizam i bore za Hrvatsku kao sekularnu državu takav papin pristup često zloupotrebljavaju navodeći u hrvatskim medijima kako se papa Franjo zauzima za sekularizam i sekularnu državu što ne odgovara cjelovitom razumijevanju i tumačenju pojma sekularizam od strane pape Franje. Činjenica jest da papa Franjo dolazi iz Latinske Amerike gdje pojmovi sekularizam i sekularna država nemaju značenje isključivosti religije i religijskoga iz javnoga prostora kao što je to slučaj u Europi. Stoga je  „borce za sekularnu Hrvatsku“ potrebno podsjetiti na govor pape Franje u Kanadi od 28. srpnja 2022. godine u kojem jasno razlikuje sekularizaciju kao pozitivan pojam i sekularizam kao negativan pojam. Ovdje se papa Franjo poziva na jasnu distinkciju između sekularizacije i sekularizma koju je još 1975. učinio papa Pavao VI. u dokumentu „Evangelii nuntiandi. Naviještanje evanđelja“. Prema jednom i drugom papi sekularizacija je „opravdano i ispravno nastojanje koje nije nespojivo s vjerom odnosno religijom, da se u stvorenju, u svakoj stvari ili događaju otkriju zakoni po kojima se sa stanovitom nezavisnošću ravnaju, u duboku uvjerenju da je te zakone postavio sam Stvoritelj“ (Evangelii nuntiandi, br. 55). Naprotiv, sekularizam je „koncept života koji potpuno razdvaja vezu sa Stvoriteljem. Bog tako postaje ‘suvišan i samo smeta’. Iz toga proizlaze ‘novi oblici ateizma’; ‘potrošačka civilizacija, hedonizam uzdignut do najvišega dobra, težnja za moći i vladanjem, svakovrsna diskriminacija’“ (Isto, usp. također IKA, 29. 07. 2022.). Prema  tome treba biti uistinu oprezan kada se u Hrvatskoj civilnoj, ali i crkvenoj, javnosti upotrebljavaju pojmovi sekularizam i sekularna država. Kod toga teolozi u Hrvatskoj moraju biti posve jasni, a što nerijetko i nisu. 

U situaciji, u kojoj se želi nametnuti sekularistička vizija koja uime „navodne“ neutralnosti i nepristranosti, vjeru i uopće religiju želi istisnuti iz javnoga prostora, papa Benedikt XVI. poziva Katoličku Crkvu da različita pitanja odnosa Crkve i društva odnosno države tumači u svjetlu socijalnog nauka. Stoga papa Benedikt XVI. u socijalnoj enciklici „Caritas in veritate. Ljubav u istini“ iz 2009. godine definira socijalni nauk Crkve kao „ljubav u istini u društvenim pitanjima: navještaj Kristove istine ljubavi u društvu“. Drugim riječima vjeru je potrebno prakticirati u javnom životu, a to je u današnjim prilikama moguće preko socijalnog nauka Crkve kao instrumenta. Stoga, naglašava Benedikt XVI.: „I razvoj, i društveno blagostanje, i traganje za primjerenim rješenjem ozbiljnih društveno-ekonomskih problema koji pogađaju čovječanstvo potrebiti su istine“ (br. 5). Za prevladavanje nepravdi i nejednakosti u svijetu potrebni su i ljubav i istina. Ljubav omogućuje dijalog, a istina razumijevanje  trenutačne situacije i traženje novih rješenja. 

Ovo vrijedi i za sva druga pitanja odnosa Crkve i svijeta, pa tako i za tumačenje i razumijevanje pojmova kao što su sekularizacija i sekularizam. 

Mons. prof. dr. sc. Stjepan Baloban, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK i profesor socijalnog nauka Crkve i moralne teologije na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.