Sredinom ovoga mjeseca bili su objavljeni Prvi rezultati popisa stanovništva 2021. godine. Rezultati toga popisa pokazuju da se od 2011. do 2021. – dakle u razdoblju od 10 godina – broj stanovnika Hrvatske smanjio za gotovo 400.000 osoba ili nešto manje od 10 %. Ono što također treba istaknuti, nije riječ o smanjenju stanovništva samo na nekom području već su pad zabilježile sve županije. Iako može izgledati previše katastrofično, ali mnogi će reći da se nalazimo pred propadanjem i nestajanjem Hrvatske. 

Nažalost, i reakcije na objavu popisa – više negoli poticaj na ozbiljno suočavanje s konkretnom situacijom i promišljanju o daljnjim koracima – u izjavama više političara, to je postao trenutak za politiziranje, okrivljavanje drugih stranaka, jednostavno prigoda za dobivanje političkih bodova.

Što nam ti brojevi govore? 

Situacija s kojom se suočavamo indikator je i plod dosadašnjeg djelovanja demografskih politika. Međutim, bilo bi veoma usko ako bi sve sveli i pokušali tumačiti ekonomskim teškoćama koje – istina – postoje i s kojima se suočavamo, ali zasigurno nije u njima sve. Zar nije, iako se u javnosti malo o tome govori, jedan od razloga i zapostavljanje onih vrijednosti koje svoje temelje nalaze u kršćanstvu i koje su u našoj zapadnoj kulturi kroz stoljeća bile prihvaćene. Nije li vrijeme da se postave neka konkretna pitanja. Kakvo se značenje unutar našega društva pridaje obitelji? Može li se u našem javnom prostoru doista osjetiti da se zalažemo za vrednovanje dostojanstva ljudskoga života od njegovih početaka i da se na život gleda kao na dar? Je li demografska tematika obuhvaćana u novim kurikulima koji se nude našem obrazovnom sustavu?

Uz spomenuti vrijednosni set pitanja koji se ne bi smio zaobići, nužno je djelovati i na institucionalnom planu. Naime, rezultati popisa jasno govore o nedostatku dugoročne vizije hrvatske politike u kojoj bi bili jasno naznačeni konkretni prioriteti oko kojih će se cjelokupno društvo i politika zalagati. Činjenica je, počevši već od samoga osamostaljenja, da su hrvatski demografi upozoravali kako se ne vodi briga o neprestanom odumiranju naroda i da se nije prionulo stvaranju efikasne obiteljske i pronatalitetne politike. Nije li doista krajnje vrijeme da se uistinu vidi koliko su politička i ideološka raslojavanja – u odnosu na tako goruće demografsko pitanje – besmislena i besplodna! 

Ovo je trenutak da se uistinu promišlja o konkretnom ostvarenju općega dobra u našem narodu. A u tome nam socijalni nauk Crkve može biti od neizmjerne pomoći.  

Jerko Valković

Jerko Valković, prof. na Teologiji u Rijeci, područnom studiju KBF-a u Zagrebu te pročelnik Odjela za komunikologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. U siječnju 2003. branio je doktorsku radnju pod naslovom “Etika u promidžbi”. 

U jesen 2003. godine započeo je predavati na Teologiji u Rijeci, a u prosincu 2013., izabran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora (iz područja humanističkih znanosti, polje teologija, grana socijalni nauk Crkve). U akademskoj godini 2012./2013. započinje predavati na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Član je Upravnog odbora Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve kao i Upravnog odbora HKM-a pri HBK.