Ove godine u svijetu se održava sedamdeset izbora u sklopu kojih će biti izabrani novi parlamenti, vlade te predsjednici država. Riječ je o otprilike 3,6 milijarde ljudi (ili 45 posto svjetskog stanovništva) koji će izlaskom na izbore, koristeći svoje temeljno građansko pravo, sudjelovati u oblikovanju rezultata izbora. Riječ je naravno o zemljama koje imaju različite političke sustave te će sukladno tome izbori biti održani u kontekstu različitih razina demokracije i poštenja. U političkom smislu, ova je godina stoga vrlo važna, jer će se upravo putem izbora odlučivati u globalnoj budućnosti pri čemu kvaliteta demokracije pojedinih zemalja ima veliku ulogu u konačnom rezultatu. Hrvatskoj predstoje osim izbora za Hrvatski sabor (parlamentarnih izbora), izbori za Europski parlament te krajem godine predsjednički izbori. 

Kvaliteta demokracije uvelike ovisi u sudjelovanju građana u društvenom životu konkretnije njihovom političkom sudjelovanju (političkoj participaciji) izlaskom na izbore. Demokracija, kako brojni autori ističu, se održava ili pada upravo sudjelovanjem svojih građana. 

U socijalnom nauku Crkve jedno zasebno načelo se bavi upravo tom tematikom, a to je načelo sudjelovanja (ili sudioništva). Sudjelovanje je, prema socijalnom nauku Crkve, karakteristična posljedica supsidijarnosti. To znači da demokratsko društvo koje štiti pravedan raspored moći između društvenih razina i sprječava koncentraciju cjelokupne društvene moći u jednoj osobi ili stranci, omogućava da građanin na svojoj razini društvene moći može, kroz osigurano mu građansko pravo izlaska na izbore, izraziti svoje mišljenje te birati svoje predstavnike u organizaciji političkog života u državi u kojoj živi. Stoga Kompendij socijalnog nauka Crkve, pozivajući se na Katekizam Katoličke Crkve, ističe da je sudioništvo „obveza koju svi moraju svjesno ostvarivati, odgovorno i imajući pred očima opće dobro“ (Kompendij, 189). Dok je politička participacija građansko pravo ona je, dakle, u jednakoj mjeri i građanska odgovornost jer njome pojedinac ostvaruje vlastitu građansku ulogu što je jedan od stupova demokracije i jedno od najvećih jamstava održanja demokracije. Svaka demokracija mora biti sudionička, kada to nije, prestaje biti demokracija. U tom smislu socijalni nauk Crkve ukazuje da se mora zabrinuto promisliti o svim onim stajalištima koje građane navode na nedovoljne načine sudioništva te na raširenu nezainteresiranost za sve što se tiče sfere društvenog i političkog života (Kompendij, 191). Papa Benedikt XVI. je često podsjećao da kršćani ne smiju zaboraviti činjenicu da inteligencija vjere i inteligencija u odnosu na razumijevanje stvarnosti pripadaju zajedno, upućujući pri tome na činjenicu, da iz kršćanske perspektive i na temelju socijalnog nauka Crkve, u društvenom životu ne postoje bezizlazne situacije. 

Marijana Kompes docentica je socijalnog nauka Crkve na Katedri za teologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Teologiju je diplomirala na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kršćansku socijalnu etiku doktorirala je na Katoličko-teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču. Na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Beču diplomirala je politologiju. Članica je Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve te Upravnog vijeća Društva za socijalnu etiku u Srednjoj Europi u Beču.