Situacija oko bolesti koronavirusa puno je toga poremetila u našem životu: privatnom, obiteljskom, a napose profesionalnom i javnom. Ona je bila razlogom da mjesec i po dana nije bilo emisije Blago socijalnog nauka Crkve na HKR-u. Radosni smo i dragom Bogu zahvalni da možemo u ovoj emisiji nastaviti razmišljati o socijalnom nauku Crkve na temelju kojega možemo lakše razumjeti svijet u kojem živimo i, posebno, trenutačnu situaciju koja postavlja brojna pitanja na koje nije lako dobiti prave i zadovoljavajuće odgovore. 

Ne znam imali li čovjeka koji se posljednjih mjeseci nije pitao: Zbog čega je izbila bolest COVID – 19? Kako to da moderni čovjek, koji si je posljednjih desetljeća umislio da svojim tehničkim umijećem može učiniti sve ili „gotovo sve“ što zaželi, odjednom se nađe praktički nemoćan pred „sićušnim virusom“ koji iza sebe ostavlja na milijune bolesnih i do sada  stotine tisuća mrtvih? Ne samo to, taj „sićušni virus“ je već sada potpuno uzdrmao, a istodobno  bacio na koljena“ svjetsko gospodarstvo, ali i promijenio naš stil života.  U traženju odgovora na ta i slična pitanja najčešće se upada u ekstreme: ili se, poput dijela moćnih svjetskih političara okrivljuje „one druge“ koji su „navodno u laboratoriju“ proizveli virus i tako htjeli naštetiti svjetskom gospodarstvu; ili se, poput dijela apologetski usmjerenih kršćana, katolika, previše jednostrano pojava bolesti koronavirusa pripisuje Božjoj kazni za zlo što ga čovjek čini u svijetu. Povijest, a posebno  povijest kršćanstva, nas uči da se ekstremnim ponašanjima ne može doći do pravih rješenja. Kao kršćani i vjernici rješenja tažimo u SP-u, tradiciji i Učiteljstvu Crkve čije poruke je potrebno iznova otkrivati i s njima se u konkretnom životu suočavati. 

U traženju vjerničkih odgovora na pitanje zašto se pojavila bolest koronavirusa brojne odgovore nam nudi socijalna enciklika pape Franje „Laudato si’“, koja govori o očuvanju zajedničkoga doma, kuće, u kojoj živimo. Poruka je jasna: čovjek, koji je kao i priroda Božje stvorenje, neovlašteno – i možemo reći bahato – želi mijenjati zakone prirode, postavljene od Stvoritelja. Nažalost, negativne posljedice te „tehnokratske paradigme“ (usp. LS, 106-114), kako to naziva papa Franjo,  ovih mjeseci osjeća cijeli svijet. Stoga je potrebno obraćenje suvremenog čovjeka, ekološko obraćenje (usp. LS, 216-221), kako bi se situacija mogla početi mijenjati na bolje. Pri tome želim naglasiti dvije stvari.

Prva, potaknuti važnošću socijalne enciklike „Laudato si’“ u Centru za promicanje socijalnog nauka Crkve pripremili smo međunarodni simpozij pod nazivom „Laudato si’. Kako mijenjati stil života?“ koji se trebao održati 17. ožujka ove  2020.  godine. Zbog poznate situacije simpozij je odgođen. Nadamo se da će se moći održati krajem rujna ili početkom listopada ove godine.

Druga, prigodom pete obljetnice objavljivanja socijalne enciklike „Laudato si’“ u Katoličkoj Crkvi je ovih dana zaživjela jedinstvena inicijativa pod nazivom „Tjedan Laudato si’“. Naime, od 16. do 24. svibnja katolici diljem svijeta su pozvani na različite načine moliti i činiti, raspravljati te proučavati sadržaj socijalne enciklike „Laudato si’“, a središnja tema te sveobuhvatne kampanje glasi „Sve je povezano“. A u nedjelju, 24 .svibnja, na dan kada je prije pet godina objavljena socijalna enciklika „Laudato si’“, u 12 sati po lokalnom vremenu biti će „Svjetski molitveni dan“ na koji papa Franjo poziva sve vjernike da mole i razmišljaju o budućnosti „zajedničkoga doma“, zemlje na kojoj živimo. U video poruci za ovu „uistinu jedinstvenu svjetsku inicijativu“, na koju smo i svi mi pozvani, papa Franjo naglašava: „Kakav svijet želimo ostaviti onima koji dolaze iza nas, osobito djeci koja odrastaju?“ Papa od svih ljudi na svijetu traži urgentne odgovore „na ekološku krizu, na krik zemlje i krik siromašnih koji ne mogu više čekati“. 

Da, „sve je povezano“ i svi smo pozvani na obraćenje i na mijenjanje vlastitoga ali i zajedničkoga načina života kako bismo za buduće naraštaje sačuvali naš zajedničku kuću, naš dom. I o nama, o meni i tebi, o svakome od nas ovisi, budućnost svijeta i zemlje na kojoj živimo. 

Mons. prof. dr. sc. Stjepan Baloban, pročelnik Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK i profesor socijalnog nauka Crkve na KBF-u Sveučilišta u Zagrebu.