Budi dio naše mreže

Krepost brižljivosti i stvarnog zauzimanja

Emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ srijedom u 16:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Emisiju je pripremila profesorica na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Silvija Migles.

/ Silvija Migles

Nalazimo se u posebnoj godini Laudato si’ za koju je papa Franjo odredio da će se obilježavati od 24. svibnja 2020. godine do 24. svibnja 2021. godine. Posebna godina u kojoj smo pozvani čitati i razmišljati o socijalnoj enciklici Laudato si’ koju je papa Franjo objavio 24. svibnja 2015. godine. To je enciklika kojom je papa Franjo, kao i mnogim drugim oblicima djelovanja, izazvao pozornost čitave svjetske javnosti, političara i znanstvenika, civilnog društva i financijskih institucija. To je enciklika kojom papa Franjo želi, prije svega, potaknuti sve osobe koje žive na našem planetu na brigu za zajednički dom

Da bismo mogli uvidjeti koji je naš osobni doprinos u brizi za zajednički dom potrebno je njegovati kreposni život u cjelini, a zatim i socijalnu krepost brižljivosti, koja je u isto vrijeme stav brige i zauzimanja. Zbog toga i enciklika Laudato si’ nosi podnaslov: o brizi za zajednički dom. Time Papa podsjeća da biti krepostan znači „živjeti svoj poziv da budemo čuvari Božjeg djela (…) što nije tek mogući ili sporedni vid našega kršćanskog  iskustva“ (LS 217). 

Prema Papi brižljivost je „način života koji uključuje sposobnost za suživot i zajedništvo.

Socijalna krepost brižljivosti znači stvarnu brigu za drugoga i za svijet. Uzeti drugoga i svijet u srce i zauzeti se za njih duhom „velikodušne skrbi, ispunjene nježnošću“ (LS 220). Krepost brižljivosti je stoga temeljni duševni stav povezan s konkretnom brigom za drugoga, za okoliš, za opće dobro, stav koji je duboko ukorijenjen u srcu evanđelja i sastavni je dio kršćanskog pogleda na čovjeka i svijet. Konkretnom brigom za drugoga oponašamo Božju ljubav i nježnost jer, kao što piše papa Franjo, „Otac svako stvorenje obasipa svojom nježnošću i daje mu njegovo mjesto u svijetu“ (LS 77). Prema Papi brižljivost je „način života koji uključuje sposobnost za suživot i zajedništvo. Isus nas je podsjetio da imamo Boga kao našega zajedničkog Oca, i da nas to čini braćom i sestrama. Bratska ljubav može biti samo besplatna, ona nikada ne može biti naknada za ono što drugi čini ili predujam za ono što se nadamo da će učiniti. Zato je moguće ljubiti svoje neprijatelje. Ta ista besplatnost navodi nas da ljubimo i prihvaćamo vjetar, sunce ili oblake, iako ih ne možemo staviti pod svoju kontrolu. U tom smislu možemo govoriti o sveopćem bratstvu“ (LS 228).

Socijalna krepost brižljivosti usko je povezana s ljubavlju prema drugome, prirodi, okolišu. Kada brinemo jedni za druge i kada pomažemo jedni drugima, tada drugome pomažemo postati ono što jest. Brižljivost se stoga na poseban način pokazuje u susretu s osobama s invaliditetom, bolesnima, starima, djetetom i osobito s čovjekom u nevolji. Brižljivost zahvaća sve oblike postojanja u svijetu, ona se očekuje u svakoj zajednici, radnoj ili životnoj, u susretu s onim kome je teško, koji ima raznih poteškoća i problema. Martin Heidegger, njemački filozof 20. stoljeća, tumači da je briga ili skrb (njem. Sorge) ključ razumijevanja onoga što se misli pod biti, egzistencijalno, u svijetu. Kratko rečeno, briga i bitak su jedno. Briga daje životu ravnotežu, živost i autentičnost. Odsutnost brižljivosti označava odsutnost bitka što se očituje u tromosti, ravnodušnosti, u težnji za životom bez brige. Odsutnost brižljivosti označava gubitak samoga sebe.  

Prema papi Franji dva su savršena modela koja nas mogu naučiti kako da budemo brižni. Na prvom mjestu je Marija, majka koja se brinula o Isusu i koja se sada majčinskom ljubavlju i boli brine za ovaj ranjeni svijet. Uz nju se nalazi sveti Josip koji se svojim radom i velikodušnom nazočnošću brinuo i branio Mariju i Isusa, te i nas danas može naučiti kako da budemo brižni, da s velikodušnošću i nježnošću radimo na zaštiti ljudi i ovoga svijeta (usp. LS 241, 242).

Amen. Tako neka bude.

Silvija Migles

Izv. prof. dr. sc. Silvija Migles profesorica je na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (KBF). Diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine, a 2011. godine obranila je na istom KBF-u doktorsku disertaciju s naslovom “Teološka misao Marijana Valkovića u razvoju crkvenog i društvenog života u Hrvatskoj”.

Od akad. god. 2008./2009. kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na svim studijskim smjerovima KBF-a pri Katedri socijalnog nauka Crkve i Katedri moralne teologije. Sudjelovala je u znanstveno-istraživačkim projektima prof. dr. sc. Stjepana Balobana: „Teološko fundiranje solidarnosti u hrvatskom društvu“ (0203007) i „Supsidijarnost u hrvatskom društvu“ (203-1941533-0732). Suradnica je na znanstveno-istraživačkom projektu „Europsko istraživanje vrednota“ (EVS-2017.).

Članica je ekspertne skupine na projektu „Socijalni nauk Crkve u Srednjoj i Istočnoj Europi“ od 2018. godine (Papinsko sveučilište Angelicum, Rim). Uz svoj znanstveno-teološki rad posebnu pozornost posvećuje promociji socijalnog nauka Crkve raznim aktivnostima u medijskom i javnom životu.

Ključne riječi:
blago socijalnog nauka crkve

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja