Budi dio naše mreže

Iskazivanje časti i pravo na intimnost - izrazi poštivanja dostojanstva drugoga

Novu emisiju na valovima HKR-a „Blago socijalnog nauka Crkve“ srijedom u 9:30 emitiramo u suradnji s Centrom za promicanje socijalnog nauka Crkve Hrvatske biskupske konferencije. Ovu je emisiju pripremila docentica na Katedri socijalnog nauka Crkve Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu dr. sc. Silvija Migles.

/ Silvija Migles

Cijeli socijalni nauk Katoličke Crkve koji nastojimo približiti razvija se „počinjući od temeljnog načela koje potvrđuje nedodirljivo dostojanstvo ljudske osobe“ (Kompendij 107). Dostojanstvo ljudske osobe fundamentalna je i najvažnija ljudska vrednota za koju kršćani znaju da svoj temelj ima u činjenici da su sva ljudska bića, svaki čovjek ponaosob, stvoreni na sliku Božju. Glavna posljedica koja iz toga proizlazi je zadaća poštovanja dostojanstva svakoga čovjeka, a iskazivanje časti i poštivanje intimnosti dva su kreposna stava po kojima se ostvaruje naša sličnost s Bogom.

Krepost iskazivanja časti pobuđuje tu unutarnju vrijednost da je svaka osoba kao takva dostojna časti, poštovanja i priznanja od strane drugoga.

Iskazivanje časti je stav obzira i pažnje prema vrijednosti drugoga. Drugoga se pritom časti na temelju dostojanstva koje svaka osoba ima, ne na temelju onoga što netko čini, koliko je netko prema van vrijedan, koliko je dobar prema meni. Mnogi ljudi su upravo u današnjem vremenu pod lažnim dojmom da se poštivanje i čast temelji na izvanjskim stvarima: na velikom bogatstvu, financijskom uspjehu ili velikim postignućima. Međutim, ako se izgubi iz vida ljudska osoba kao takva i ako se promatraju isključivo vanjska obilježja čovjeka, te se čast, poštovanje i priznanje iskazuje jedino onima koji imaju takve kvalitete, sve druge ljude će se lako prezreti i ignorirati. Nažalost, katalog mana i grijeha protiv ljudske časti posebno je dugačak i bolan. Što se sve protivi iskazivanju ljudske časti? Suprotno od iskazivanja časti jest odbojnost prema drugome koja se konkretno izražava na razne načine: indiferentnošću prema drugome, negodovanjem prema svemu što drugi čini, zavišću protiv onog dobrog što drugi čini. Prema van najčešće se griješi uvredama, ocrnjivanjem, ogovaranjem, pa i klevetama. Iako će možda netko reći „ali, osoba je to zaslužila!“, ne znači da je to i istina. Štoviše, papa Franjo će za ova zla reći da imaju „kriminalnu dimenziju“ i naziva ih „đavolskim djelom“ i „smrtnim otrovom“. Istinskom kršćaninu i vjerniku svaka osoba je vrijedna. Krepost iskazivanja časti pobuđuje tu unutarnju vrijednost da je svaka osoba kao takva dostojna časti, poštovanja i priznanja od strane drugoga, bez obzira na njezine talente ili materijalne vrijednosti kojima je okružena. 

Svaki čovjek ima pravo na osobnu skrovitost, na intimnost.

Poštivati intimnost drugoga je drugi zahtjev koji proizlazi iz dostojanstva ljudske osobe. Svaki čovjek ima pravo na osobnu skrovitost, na intimnost. Svaki čovjek ima svoj dio intimnosti koji ga čini osobom i koji je bitni uvjet njegova ostvarenja kao osobe. Ta intimnost nije sklonost zatvoriti se u sebe i u svoj svijet; ona podrazumijeva pravo pojedinca da se osobne i osjetljive stvari dijele sa zrelim osobama i osobama vrijednima povjerenja, koje će biti iskreni sugovornici. Intimnost je kvaliteta i držanje koje čuva od banaliziranja i relativiziranja onoga što je čovjeku sveto. Osoba kojoj je oduzeta intimnost izložena je svim mogućim pikanterijama, oskvrnućima i uvredama. Iz zdrave intimnosti proizlazi  krepost čuvanja tajne. Danas je, međutim, ta vrsta osobne tajne u velikoj opasnosti i to zbog toga što se ono privatno često na agresivan i suptilan način olako iznosi u javnost – jer to služi određenim ciljevima, a opravdava se time da je danas sve javno. Postoje tehnička i psihološka sredstva kojima se nastoji drsko i ucjenama prodrijeti u najintimnije dijelove čovjeka. Pod prešutnom logikom sve je u interesu javnosti a prema tome i dopušteno, bezobzirno se katkada iznose i najdublje tajne na ulicu. I tako čovjek gubi svoju intimnost ali i smisao za tajnu, a to može biti povod da se drugoga ne poštuje, da ga se ne uvažava. Sve to odražava se na širu zajednicu i na razvoj društva koje se prema van i u proklamacijama zauzima za prava čovjeka, a ustvari igra se sudbinama pojedinaca i skupina ljudi.   

Stoga, nemojmo razarati odnose već budimo osobe s integritetom i čuvajmo dobar glas jedni drugima. Tako  će i život u našoj zajednici ići nabolje.

Silvija Migles

Silvija Migles diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2003. godine, a 2011. godine obranila je na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu doktorsku disertaciju s naslovom “Teološka misao Marijana Valkovića u razvoju crkvenog i društvenog života u Hrvatskoj”.

Od akad. god. 2008./2009. kontinuirano sudjeluje u izvođenju nastave na tri studijska smjera KBF-a pri Katedri socijalnog nauka Crkve i Katedri moralne teologije. Sudjelovala je u znanstveno-istraživačkim projektima prof. dr. sc. Stjepana Balobana: „Teološko fundiranje solidarnosti u hrvatskom društvu“ (0203007) i „Supsidijarnost u hrvatskom društvu“ (203-1941533-0732). Suradnik je na znanstveno-istraživačkom projektu „Europsko istraživanje vrednota“ (EVS-2017.).

Obratite nam se

Ukoliko imate prijedlog za vijest, pošaljite nam na info@hkm.hr

Rezultati pretrage za pojam:

Danas slavimo sv. Joakima i Anu, Isusove djeda i baku – savršen dan da se prisjetimo i naših ‘neopjevanih heroja