Ekonomska pitanja ili, konkretnije, problemi jedna su od tema koje obrađuju socijalni dokumenti Crkve počevši od prve socijalne enciklike „Rerum novarum“ iz 1891. godine pa sve do posljednjih socijalnih dokumenata pape Benedikta XVI. i pape Franje. Treba uzeti u obzir da pape izdaju socijalne dokumente u osobito teškim vremenima. Kada promotrimo činjenicu da su od 2009. godine, dakle, samo u proteklih jedanaest godina izdana čak tri socijalna dokumenta (2009. godine „Ljubav u istini“ pape Benedikta XVI., 2013. godine „Radost Evanđelja“ te 2015. godine „Laudato si’“ pape Franje), onda možemo zaključiti da živimo u, kako papa Franjo formulira, trenutku kada čovječanstvo doživljava povijesnu prekretnicu. Ona se odnosi na, s jedne strane, napredak koji se događa na raznim područjima od zdravstva, odgoja i komunikacije te, s druge strane, na činjenicu da taj napredak nije, nažalost, namijenjen svima jer najveći dio muškaraca i žena našeg vremena jedva preživljava iz dana u dan (EG 52). Imajući na umu činjenicu da su sva tri posljednja socijalna dokumenta pisana nakon izbijanja svjetske gospodarske krize 2007. / 2008. godine, svaki posvećuje značajnu pažnju upravo ekonomskom stanju. 

Osobitu pozornost, ali i kritiku, iz određenih ekonomskih krugova izazvala je etička prosudba ekonomskog stanja pape Franje u apostolskoj pobudnici „Radost Evanđelja“. Papa je izričito adresirao ekonomiju isključivanja, novo idolopoklonstvo novcu te novac koji vlada umjesto da služi. Takvoj ekonomiji, poziva papa Franjo, trebamo reći isključivi „ne“. Kada govori o ekonomiji isključivanja i nejednakosti, Papa argumentira da danas sve podliježe zakonima konkurencije i jačega što ima za posljedicu da je mnoštvo ljudi isključeno i stavljeno na rub društva: bez rada, bez budućnosti, bez ikakvog izlaza. Stvorena je kultura „odbacivanja“ jer oni koji su na taj način isključeni iz društva „nisu samo „izrabljeni“, već otpaci, „viškovi“…“ (EG 53). U svrhu održavanja takvog načina života koji isključuje druge, razvila se i dalje napreduje „globalizacija ravnodušnosti“, što znači da „postajemo, a da toga nismo gotovo ni svjesni, neosjetljivi na bolni vapaj siromašnih (…) čak ne osjećamo ni potrebu da im pomognemo, kao da je netko drugi pozvan sve to činiti jer je to nešto što se nas ne dotiče“ (EG 54). Jedan od uzroka toga stanja papa Franjo vidi u našem odnosu prema novcu jer prihvaćamo da on vlada nad nama i našim društvima. U samoj pozadini financijske krize krije se, prema Papi, duboka antropološka kriza, dakle, nijekanje prvenstva ljudskog bića (EG 56). Također, u enciklici „Laudato si’“ papa Franjo posvećuje pozornost vezi između ekonomije, okoliša i brige za čovjeka, primjerice, kada pita: „Je li realno očekivati da će oni koji su isključivo zaokupljeni maksimalizacijom profitâ stati i razmisliti o šteti učinjenoj okolišu, koju će ostaviti iza sebe za buduće naraštaje?“ (LS 190).

Dokaz da socijalne enciklike mogu imati utjecaj na konkretnu praksu je i međunarodni događaj koji će se održati u Asizu u Italiji od 19. do 21. studenog 2020. godine, na temu „Franjina ekonomija“. 

Na inicijativu pape Franje mladi ekonomisti i poduzetnici iz cijelog svijeta će s najpoznatijim ekonomistima i stručnjacima za održivi razvoj i humanističke znanosti promišljati o današnjim ekonomskim paradigmama, zatim o mladima, okolišu, siromašnima te u duhu svetog Franje Asiškog i socijalnih dokumenata pape Franje o opredjeljenju za stvaranje i prakticiranje ekonomije koja je poštena, održiva, uključiva i koja nikoga ne ostavlja iza sebe. S obzirom na povijesnu prekretnicu na kojoj se čovječanstvo i u ekonomskom smislu danas nalazi, „Franjina ekonomija“ predstavlja važan znak nade kojeg su, prema Papinoj inicijativi, nositelji upravo mladi vjernici laici.

Marijana Kompes

Marijana Kompes docentica je socijalnog nauka Crkve na Katedri za teologiju Hrvatskoga katoličkog sveučilišta. Teologiju je diplomirala na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Kršćansku socijalnu etiku doktorirala je na Katoličko-teološkom fakultetu Sveučilišta u Beču, Austrija. Na Fakultetu društvenih znanosti Sveučilišta u Beču diplomirala je politologiju. Na Institutu za socijalnu etiku Sveučilišta u Beču radila je kao asistentica i zastupnica predstojnice Instituta.