U godini 2021. provedeno je veliko društveno istraživanje o stavovima i mišljenjima građana na temu zaštite okoliša, klimatskih promjena i energetske tranzicije u našoj zemlji. Ovo istraživanje posebno je i stoga jer za određena pitanja prikazuje rezultate iz 2011. godine kako bi se mogle uočiti eventualne promjene stavova i mišljenja pučanstva u Hrvatskoj o pitanjima klimatskih promjena. Među rezultatima istraživanja svakako treba izdvojiti da je, s jedne strane, u odnosu na 2011. godinu uočljiv porast broja stanovnika u Hrvatskoj koji su vrlo zabrinuti pitanjima okoliša dok je, s druge strane, također uočljiv pad broja onih koji se svjesno i odgovorno ponašaju prema potrošnji vode i energije. Zanimljivo je izdvojiti da među ispitanicima i dalje prevladava mišljenje da su klimatske promjene uzrokovane i prirodnim procesima iako se znanstvenici iz različitih područja slažu oko toga da su one u najvećem postotku posljedica ljudskog utjecaja. Općenito se može reći da je u odnosu na 2011. godinu tema o okolišu 2021. godine u padu u odnosu na popis najvažnijih tema – većini ispitanih su važnije teme o gospodarstvu, siromaštvu i zdravlju. 

Potrebno je obraćenje zajednice, osobito međunarodne zajednice koja poznaje moduse za udruživanje snagâ i vještinâ.

Unatoč rezultatima koji govore da hrvatska javnost ne doživljava temu okoliša važnom, što je preduvjet za informiranje i formiranje javnih politika te oblikovanja strategije ublažavanja i prilagodbe klimatskim promjenama, naš zajednički dom, planet Zemlja nalazi se u ozbiljnoj krizi koja traži hitnost da se na nju odgovori. Očiglednim postaje da za sprječavanje katastrofalnih globalnih utjecaja na klimu, vremena za čekanje više i nema. Papa Franjo u svojoj je Poruci za ovogodišnji Svjetski dan molitve za skrb o svemu stvorenom – „Osluhni glas stvorenog svijeta“, pozvao svakoga od nas na ekološko obraćenje. Teološki pojam obraćenja traži, štoviše, on zahtjeva od čovjeka radikalni zaokret u životu, potpuni raskid s dosadašnjim načinom življenja i razmišljanja te poziv na sasvim novi odnos s Bogom Stvoriteljem u istinskoj slobodi. Takav zaokret označava prekid u doživljavanju samih sebe dostatnima, usmjerenima na vlastite prohtjeve i potrebe koji djeluju na nestajanje osjećaja za dobro drugoga i opće dobro. Pridjev ekološko podrazumijeva da promjena navika, načina življenja i gledanja na stvari oko nas uz novi odnos s Bogom uključuje i novi odnos s drugima, sa svim živim bićima i sa svim stvorenim svijetom. U odnosima na svijet koji nas okružuje, na vidjelo bi trebali izaći plodovi susreta sa živim Isusom Kristom. Papa Franjo podsjeća da je skrb za naš zajednički dom, koji nam je dan na oblikovanje i čuvanje (usp. Post 1, 28; Post 2, 15) zadaća koja za kršćanina nije nešto usputno, alternativno. Upravo suprotno – riječ je o „bitnom dijelu krjeposnog života“ (LS, 217). No, da bi se riješila ova višestruko složena situacija nije dovoljna samo promjena pojedinca. Ekološko obraćenje koje je nužno da bi se došlo do trajne promjene, traži rješavanje putem mreža društvene zajednice. Potrebno je obraćenje zajednice, osobito međunarodne zajednice koja poznaje moduse za udruživanje snagâ i vještinâ. To uključuje potrebu cjelovitog, održivog razvoja, nove načine razumijevanja gospodarstva i napretka, olakšanje duga zemljama u razvoju, potrebe da se stane na kraj iskorištavanju zemlje, utrci u naoružanju te iskorištavanju ljudi, osobito djece.

Svijest da čovjek nije odvojen od ostalih stvorenja nego da je sa svime stvorenim povezan u zajedništvu, početak je od kojega treba nanovo započinjati. Čini se da je danas prijeko potrebno da svaki pojedinac kao i cijela međunarodna zajednica za svoj prioritet postave ekološko djelovanje u duhu kolegijalnosti i solidarnosti. Svakom kršćaninu bi danas trebalo biti jasno da ne može biti „svjetlost svijeta“ ili „sol zemlje“ bez pokretanja veće kreativnosti i entuzijazma oko skrbi za sve stvoreno. Izgovora za vlastito nedjelovanje više nema. Ključna je promjena smjera i odabiranje pravca kojim nam je ići.  

Dubravka Petrović Štefanac

Dubravka Petrović Štefanac diplomirala je na Filozofsko-teološkom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta 2001. godine. Nakon prve godine poslijediplomskog studija na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu od 2002. godine nastavila je studij na Katoličko-teološkom fakultetu Karl-Franzen na Sveučilištu u Grazu (Austrija). Doktorirala je 2006. godine s temom „Der Einfluss der Katholischen Kirche Kroatiens auf die soziale Situation des Landes nach dem Wendepunkt im Jahr 1990 bis 2005. Hirtenbriefe und Lehramt der Kardinäle Franjo Kuharić und Josip Bozanić; wissenschaftliche Symposien und Kongresse mit sozialer Thematik“ (Utjecaj Katoličke Crkve u Hrvatskoj na društvenu situaciju zemlje nakon promjene 1991. do 2005. Poslanice i učiteljstvo dvojice kardinala, Franje Kuharića i Josipa Bozanića; znanstveni simpoziji i kongresi socijalne tematike). Znanstvena suradnica je od 2013., a docentica od 2019. godine. Vanjska je suradnica na Hrvatskom katoličkom sveučilištu i do ove ak.god. također na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu. Zbog izvrsnosti i angažiranosti dobitnica je stipendije Biskup Johann Weber (2005.-2006.). Suosnivačica je Ekumenskog foruma europskih kršćanki u Hrvatskoj (2001.). Od 2007. članica je Komisije HBK „Iustitia et pax“, a od 2019. tajnica Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve.