Opće dobro jedno je od temeljnih načela socijalnog nauka Crkve kojemu se – kako smo mogli vidjeti i na nedavno održanom simpoziju u Zagrebu pod nazivom Opće dobro u crkvenom i društvenom životu u Hrvatskoj – danas posvećuje značajna pozornost. Iako u više dokumenata nailazimo na definiciju općega dobra, upravo polazeći od stalnih promjena u društvu, uvijek iznova potrebno je promišljati o načinima kako ga realizirati na raznim područjima života.  Naime, opće dobro nije neki „statički“ pojam već je ono dinamička stvarnost. Pogotovo su izazovi na globalnim razinama koji zahtijevaju djelovanje svih naroda i nacija, kako to ističe i papa Benedikt XVI. u enciklici Caritas in veritate: „U društvu koje se svakim danom sve više velika pozornost globalizira, zajedničko dobro i zauzimanje za njega nužno mora poprimiti dimenzije svekolike ljudske obitelji, to jest zajednice naroda i nacija“.

Jedan od aktualnih izazova za promišljanje o univerzalnom općem dobru u naše vrijeme su ekološka pitanja koja s pravom doživljavamo kao izazov da baš svi zajedno – a ne samo u okvirima pojedinih zemalja – pokušamo razmišljati, odgovorno postupati i djelovati! Samo djelovanje koje bi se ograničilo na neka područja, ne bi bilo dostatno da bi se na adekvatni način suočili s tim izazovom

Osim ekoloških, treba spomenuti i neka druga pitanja. Kada je riječ o politici, politički život kao i samu demokraciju nije dovoljno promatrati u okvirima nacionalnih država. Naime, različiti oblici suživota s drugima državama ili unutar unija, postavljaju pitanja o novim načinima oblikovanja općega dobra. Sasvim konkretno, ne predstavlja li pripadnost Europskoj uniji našoj zemlji kao i svim njezinim članicama svojevrsni poziv da se na drugačiji način oblikuje opće dobro gdje će se imati u vidu razne oblike suradnje s drugim članicama Unije ali i drugačija promišljanja o demokraciji unutar vlastitih granica? 

U socijalnom nauku Crkve pape ističu neke teme ili načela kada se govori o univerzalnom općem dobru. Tako, papa Ivan XXIII. u enciklici Pacem in terris jasno ističe kako je sve prisutnija svijest ali i potreba univerzalnog prihvaćanja ljudskih prava. Znakovito je da će se papa u toj enciklici po prvi puta obratiti ne samo vjernicima već i „svim ljudima dobre volje“ –  što će kasnije postati redovita praksa. Temelj univerzalnih ljudskih prava otkriva se u zajedničkom ljudskom dostojanstvu. Stoga govor o ostvarenju općega dobra mora ići za tim da ono koristi svakome čovjeku, ne isključujući baš nikoga. Univerzalnost ljudskih prava protivi se shvaćanju prema kojem bi samo neki pojedinci ili neke grupe imali određena prava koja se drugima ne bi garantirala! 

Univerzalnost ljudskih prava potvrđuju danas gotovo sva zakonodavstva. Ono što je različito je drugačije shvaćanje njihova utemeljenja. Jedan od temeljnih dokumenata socijalnog nauka Crkve, Kompendij socijalnog nauka Crkve, kaže da „korijen čovjekovih prava treba tražiti u dostojanstvu koje pripada svakome biću“. A ono je urođeno ljudskom životu i jednako svakoj osobi, a može se razumjeti i shvatiti ljudskim razumom.

Jerko Valković

Jerko Valković, prof. na Teologiji u Rijeci, područnom studiju KBF-a u Zagrebu te pročelnik Odjela za komunikologiju na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. U siječnju 2003. branio je doktorsku radnju pod naslovom “Etika u promidžbi”. 

U jesen 2003. godine započeo je predavati na Teologiji u Rijeci, a u prosincu 2013., izabran je u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora (iz područja humanističkih znanosti, polje teologija, grana socijalni nauk Crkve). U akademskoj godini 2012./2013. započinje predavati na Hrvatskom katoličkom sveučilištu u Zagrebu. Član je Upravnog odbora Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve kao i Upravnog odbora HKM-a pri HBK.